Tag Archives: treking

Pobjednički MedoTrek

Treba pisati dok te još drži adrenalin i entuzijazam da ćeš sljedeći puta biti bolji, brži, jači… samo tada prave emocije mogu skladno sjesti među internetske retke, koji do slike i nešto malo zvuka ipak ne daje pravi doživljaj.

medo4 MedoTrekk Brutala ispao je brutala samo iz razloga što smo napravilni brutalnih pogrešaka slušajući druge, a ne svoju intuiciju i kompas; što smo napravili (brutalnih) gotovo 5 km previše; brutalno pokisli do kože u 3°C, i brutalno smo fulali KT6, ali osjećaj dolaska u cilj ipak je neprocijenjiv.

Cijeli tekst pročitajte na POSVUDUSHA NA MEDOTREKU

 

MedoTrek je brutala

Moram priznati da sam mrvicu uzbuđena zbog sutrašnjeg trekinga jer apsolutno ne znam što me očekuje osim Medvednice i dobre ekipe.

medvednica1

Vrijeme je… a neki bi rekli “za ….”…

Više u članku MEDOTrEK je BRUTALA

Treking liga 2013

Nedavno sam bila na posljednjem ovogodišnjem eventu Treking lige. To je trenutak kada se proglašavaju pobjednici u protekloj godini, dodjeljuju posebna priznanja za iznimna dostignuća u trčanju i trekingu.

TL_kalendar_webAh, da, nisam neka trekerica. Iza sebe imam ravno jednu treking utrku i jedan challenge i jednu humanitarnu trku, ali valjda negdje treba početi! Pišem o trekingu i svojim doživljajima isključivo kako bi onima koji čitaju ove moje retke, ciljano ili su slučajno nabasali na njih u bespućima cyber zone, pa se možda i zakače na ovu zabavu u prirodi. Ne, ovo nije pusto trčanje u krug, ovo je uzbudljiva, malo brža, šetnja prirodom, šumom, livadom, planinom, uz natjecateljski karakter za one kojima je to bitno. Meni osobno, treking se čini kao idealna prilika da upoznam Hrvatsku i uživam u njezinim ljepotama, malo proboravim na svježem zraku, opalim koju fotku, i otrčim (čitaj prošećem) koji kilometar. Još uvijek vjerujem da je u zdravom tijelu, zdrav duh pa i njega treba njegovati.

Ove godine, Treking liga nam je omogućila da sudjelujemo u stvaranju jedinstvenog kalendara za koji smo mogli prijaviti svoje datume rođenja. Naravno, uz popis svi važnih treking evenata u 2013., na kalendaru su se našla i imena neznanih i znanih super junaka, likova iz crtića, stripova, filmova i stvarnih života. Priznajem, baš me oduševio. Sada barem ne mogu reći da sam zaboravila na koju utrku 🙂

Kakvi su moji planovi i očekivanja za 2013. godinu? Pa ne bih voljela biti preambiciozna, ali definitivno na proljeće upisujem školu trčanja – koliko god smiješno zvučalo, dobro je čuti profesionalce na što treba obratiti pažnju. Shodno tome i svojim mogućnostima, ja sam se već ovih dana bacila u pripreme pa sam krenula s laganim trčkaranjem 3-5 km. U međuvremenu sam naravno imala i upalu mišića, i tetive, ali ništa što jedan dan odmora nije zaliječio. Ima da do proljeća budem spremna! (Ako u međuvremenu ne uhvatim upalu pluća ili štogod slično).

tenfeOk, to je škola trčanja, ali očekujem i malo intenzivnije uključenje u treking ligu isključivo iz svog gušta pa se nadam da ću imati o čemu pisati vrlo brzo. Između ostalog, moram se pohvaliti da sam postala ponosni vlasnik novih brooks tenisica pa dok ih ne isplatim kilometrima ne smijem reći da neću trčati. Dakle, trčat ću još dugo…

Čini se da je ova godina prekretnica, ili sam tranu ili nisam. Još uvijek vjerujem da nije sve u talentu, već se za neke stvari treba potruditi. Dvije noge imam što mi još treba? Ovog puta nema izvlačenja.

Sretno mi bilo!

ZAGREB URBAN CHALLENGE 2012

U subotu 15. rujna u Zagrebu je održano osmo izdanje Urban Challenge utrke, jedne od najluđi pustolovnih utrka u Hrvatskoj. Da je zaista tako, mogu vam posvjedočiti iz osobnog iskustva jer sam ove godine i ja sudjelovala u istoj.

Što je ZAGREB URBAN CHALLENGE?

Uz mnoštvo avanturističkih utrka koje se održavaju diljem Hrvatske, ova je jedinstvena po tome što spaja pustolovno i urbano, a od sudionika iziskuje orijentaciju u prostoru, brzinu, snalažljivos, pronicljivost, ali prije svega dobru volju i želju za zabavom. Iako mnogi misle da su treking utrke pa i ova urban namijenjene profesionalcima, nadam se da mnoge mogu razuvjeriti i pozvati ih da se pridruže ovim predivnim aktivnostima na otvorenom. Zagreb Urban Challenge namijenjen je svima, ne poznaje dob, ne poznaje spol i samo je vrijeme ograničavajući faktor.

Za razliku od prošlih godina, ovogodišnja utrka obuhvatila je nekoliko natjecateljskih kategorija i to: muški parovi, ženski, mix i roditelji s djecom (kolica ili backpack). Utrka je imala vremensko ograničenje od 6 sati te je trajala od 12:00 do 18:00. U tom periodu natjecatelji su trebali proći i riješiti čim više zadataka po svome izboru.

Ludnica po cijelom gradu Zagrebu

Nakon okupljanja na Bundeku, prijava, vezanja bicikala i prvog zadatka koji je bio popeti se po užetu koji je visio s vatrogasnih kola (ovo nije bio obvezan zadatak, ali je nosio najveći broj bodova). Bila sam oduševljena što su se zapravo mnogi okušali pa čak i mi tj. moj partner koji nam je osvojio prvih 500 bodova!

E sada, kako je to izgledalo u subotu. Zapravo, faktor iznenađenja je ogroman jer ne znate što vas očekuje, ali ste svjesni da ćete dati sve od sebe u nastojanju da što brže i bolje riješite, timski, čim više zadataka. Hoćete li pritom trčati, hodati ili koristiti javni prijevoz ovisi o vama. Veći dio utrke odvijao se u samome centru gdje smo između ostaloga imali sljedeće zadatke:

–          Saznati čiji kip se nalazi desno od nečijeg (ne sjećam se kojeg lika) na Zrinjevcu
–          Koliko košta bolognese u jednom restoranu (bilo je navedeno ime!) u Branimir centru
–          Koja radnja se nalazi pored trgovine za otkup zlata u Importane Galeriji
–          Koliko košta bacardi u Boeingu na Šalati
–          Kako se zove kafić pored kafića Sunce na Dolcu
–          U kojem kafiću u Tkalči se toči Nikšićko pivo
–          Koliko košta sobni bicikl Reebok u Nami
–          Koliko košta tost u kafiću Velvet u Dežmanovom prolazu
–          Pronađi zadanu osobu u kafićima oko Cvjetnog trga (i uzmi njezin potpis)
–          Tri puta izgovori „najindustrijaliziraniji“
–          Nacrtaj pomoću GPS-a zvijezdu na Trgu (ovo smo štreberski rasturili, a mislim da je vidljivo iz priloženog!)
–          Izvuci novčić iz fontane kod džamije
–          Riješi šahovski problem

Ovdje smo si zaista dali truda i trčali smo koliko god smo mogli, čak smo se i smočili u fontani ispred džamije i izvukli novčiće! S obzirom koliko je prljava i klizava fontana, dobro smo i prošli jer su neki zaradili i gadne posjekotine na staklu kojeg je bilo unutra.

Nastavak utrke odvijao se na Gornjem prekrižju – Cmroku – Tuškancu pa smo iskoristili autobus s Britanca koji nas je odveo skorz na vrh Prekrižja odakle smo se spuštali prema Tuškancu i putem riješavali zadatke. Ovdje smo se dobro pomučili jer smo morali:

–          Zabiti čim više koševa u pet pokušaja
–          Napraviti čim više zgibova (ja sam uspjela čak tri!)
–          Jedan član tima crta sliku, a drugi mu daje upute što je na slici (ovo smo odvalili i moj Costa je zaista rasturio crtajući krodile ili nekakve zmjeve 🙂 )
–          Pogađanje filmova prema zadanim glazbenim isječcima
–          Guranje partnera u napuhanom balonu uz brijeg (Cmrok) i spuštanje nazad (ovo sam jedva preživjela)
–          Traženje markacije u šumi
–          Povezivanje fotografija ljudi –  danas i dok su bili mali
–          Čučavac – navigirati partnera da ubaci olovku u otvor bočice (presmiješno!)

Nakon ove ludnice po podsljemenskoj zoni, prigrizli smo nešto putem (sada je već bilo gotovo 16 sati i čekao nas je bicikl) i odjurili prema Bundeku. Oni koji su željeli mogli su odvoziti biciklističke dionice i to: Sveučilišna bolnica, Jankomirski most i Domovinski most. Mi smo zbog nedostatka vremena i umora odlučili samo odvesti Sveučilišnu bolnicu, pokupiti tamo markaciju i vratiti se na Bundek gdje su nas čekala još dva vodena zadatka. Standup paddling (SUP) novija je aktivnost koja se pojavila u Hrvatskoj i polako se promovira na svim vodenim površinama. Kao dio zadatka, svaki od članova tima morao se prevest s jedne obale jezera Bundek na drugo. Mislim da nije potrebno naglašavati da je bilo onih koji su se okupali u jezeru J I posljednji najzanimljiviji zadatak je plivanje do vodenog poligona i penjenje na njega. Koliko god se čini jednostavnim, vjerujte mi da nije izgledalo jednostavno niti je bilo jednostavno za odraditi. Ja se dakako nisam okupala, ali moj kompić jest.

Redoslijed zadataka kojim su se riješavali ovisi od tima do tima tj. o procjeni na koji način će se najbrže (ili najlakše) doći do točaka, a da se osvoji što više bodova. Kao što sam spomenula, neke točke se i namjerno mogu preskočiti ukoliko se procijeni da se gubi više vremena nego što ta točka vrijedi bodova.

U konačnici, ne žalim ni bolove u mišićima koje već imam drugi dan, ni umor koji me savladava već u 9 uvečer, jer ovo je bio jedan od najluđe i najzabavnije provedenih vikenda. I zaista, žao mi je što mnogi misle da to nije za njih, ja mislim da je to za svakoga. Najmlađi natjecatelj imao je svega tri mjeseca! I žao mi je što mediji nisu niti jednim retkom spomenuli da se ovako nešto odvija u gradu, a sigurna sam da Zagreb Urban Challenge treba postati dio pustolovne turističke ponude grada Zagreba. I ove godine u utrci su sudjelovale ekipe iz Slovenije, ali sigurna sam da bi došlo još više ljudi kada bi znali da utrku. I kako stoji na službenim stranicama utrke (www.adventurerace.hr): „Urban Challenge obuhvaća čitavi grad Zagreb sa okolicom i Medvednicu. Utrka prolazi popularnim kulturnim, povijesnim, sportskim i zabavnim destinacijama te prezentira grad Zagreb kao turističku destinaciju bezbrojnih mogućnosti.“

Da, vam objasnim još nešto. Ja nisam neki trkač, nisam ni neki plivač, niti neki super biciklist. Počela sam trčati ove godine i trčim rekreacijski po kvartu, ali imam volje i želim uživati u prirodi, ali i životu dok god me noge i glava služe. Bicikl koristim kao prijevozno sredstvo, a plivam, ako baš moram. Dakle, mogu reći da sam sasvim prosječan rekreativac. Mogu vam samo reći, što se prije okušate u utrkama više ćete se zabavljati, upoznati mnoštvo ljudi, razvijati tijelo, upoznati različite dijelove Hrvatske (ili svijeta)…

Nadam se da će organizator (pozdrav Šimunu Cimermanu) napraviti jednako dobru zabavu i iduće godine na Zagreb Urban Challengeu. Naravno, ne sumnjam da će zabave biti i na drugim treking utrkma hrvatske treking lige. Budite u toku i pratite treking ligu na: www.treking-liga.com

Ah, nisam vam rekla kako smo mi prošli! Izmaklo nam je treće mjesto za dlaku. Moram priznati da sam preponosna na sebe, ali i na svoga Costu koji me nagovorio na utrku. Do iduće godine laštit ću mini medalju koju su dobili svi sudionici 🙂

This slideshow requires JavaScript.

Još fotografija na: PARKiranje

Fotke: PARKiranje i S. Bortek

PAKLENI VELEBITSKI TREKING

Protekli vikend provela sam u Starigradu Paklenici, a između ostalog prisustvovala sam i  treking utrci koja je okupila mnoštvo zaljubljenika u trčanje i prirodu, ali i onih koji su poput mene pomalo turistički došli sve to doživjeti.

Prvi sam put bila u Starigradu. Iako ne bih mogla opisati samo mjesto kao nešto posebno atraktivno, ono što ga čini privlačnim jest čisto more  i Velebit za njegovim leđima. Nacionalni park Paklenica, poznat po svojim stijenama i onoj svjetski najpoznatijoj – Anića kuk, tijekom godine privlači penjače iz cijeloga svijeta. Dakako planinarima je ovo područje također zanimljivo zbog mnoštva dobro označenih staza koje će vas odvesti do nekih od najljepših vrhunaca i vidikovaca.

Kada sam prošle godine bila samo turist na Cres Treku, obećala sam si da ću u 2012. otići na svoju prvu treking utrku, i eto mene na Velebitskom trekingu. Nisam ja nikakav trkač, trkačkog staža imam ravno 6 mjeseci i to prilično opuštenih i neredovitih (nazovi) treninga. Upravo zato, odabrala sam najjednostavniji dio utrke (jogging rutu od cca 10 km) koji sam odlučila proći opušteno, dokumentirajući s fotićem krajolike Velike Paklenice. Tako nekako je i bilo. Iako mi je bilo strašno naporno, a vrućina je bila nesnosna (zbog koje su mnogi i odustali), mogu ponosno reći da sam ispunila još jednu želju sa svoje liste. Dakako, veseli me činjenica da ću uskoro odraditi i svoju planinarsku rutu od cca 30 km 🙂 (bit će mi veselo!). Svi koji su taj vikend proveli na utrci, pravi su pobjednici i pobijedili su sami sebe, a osobito hrabro društvo koje je svoju utrku u dužini od 100 km započelo još u subotu u Karlobagu.  Ne manje bitno, ostvarenja su i natjecatelja koji su prošli Velebit 45 i 30 kilometara. Bravo ljudi, ja vam se divim!

Osjećaj, pa ne znam kako bih to opisala, sve su to subjektivni dojmovi, što je malo, a što mnogo? Ostvariti naum, doći na cilj, ispuniti svoju želju, uživati u prirodi, i sportu… sve je to divno, ali još je ljepši osjećaj kada se nakon takvog dana zaista osjećaš kao pobjednik!

Svi koji bi željeli sudjelovati u manje-više pustolovnim utrkama, a prema svojim mogućnostima, neka se pridruže utrkama Treking lige. Ne trebate biti profesionalni sportaši kako biste uživali u prirodi na jedan drugačiji način! Sve informacije o treking ligi dostupne su na njihovim stranicama TREKING LIGA. Pogledajte fotografije profesionalaca, pročitajte priče junaka sa stotke i navucite se na sport u prirodi. I dakako, vidimo se na sljedećem trekingu!

Evo nekoliko mojih fotkica koje sam zabilježila tijekom treking vikenda.

This slideshow requires JavaScript.