Tag Archives: Španjolska

Kako je bilo na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Španjolskoj…

Prošlo je ravno mjesec dana od Svjetskog rukometnog prvenstva u Španjolskoj. Iako smo svi gajili nade da će nam se Kauboji ovog puta pozlatiti, čini se da još uvijek nije vrijeme za najsjajnije odličje.

Ja sam se nekom višom silom našla u avionu za Barcelonu tog 25. siječnja. Da stvar bude bolja, iako sam let traje svega dva sata, ovo je bilo jedno od dužih putovanja. Poletjeti smo trebali u 11.30h te smo već u 9 h ujutro bili na aerodromu rješavajući formalnosti i družeći se s ekipom. Kada smo već trebali ući u avion, saznali smo da ćemo kasniti i da je polazak pomaknut na 13.55h! Nije prošlo dugo vremena, i taj termin pomaknut je na 14.35h te smo u konačnici zaista i poletjeli nešto prije 15 sati.

Ma koliko voljeli putovanja, čekanje za koje dobijete objašnjenje da su krive ptice i da čekamo novi avion, a na posljetku se viši dužnosnici (u ovom slučaju ministar Jovanović) pojave taman na vrijeme za polijetanje prije 15 sati, nikako ne zvuči realno. Ubrzo je procurila informacija da smo kasnili isključivo radi njega, a ne zbog nekih pitca. U što vjerovati, hm, moram li zaista to komentirati?

Već i to kašnjenje, nije ukazivalo na dobro. Planovi koje smo imali za to popodne u Barceloni pali su u vodu. Vjerovali smo da će nas dobra utakmica izvući, ali ni to se nije dogodilo. Danci s kojima smo igrali u polufinalu, doslovce su nas razvalili i zaista, kao da su znali svaki naš sljedeći potez. Priprema je očito postojala, jer na nama su dali, kako neki kažu, 110% snage, pa za Španjolce više nisu mogli ni kihnuti.

Kako smo igrali. Bilo je želje, ali nije bilo snage. Prateći posljednjih nekoliko godina rukometna finala, ne mogu ne primijetiti koliko smo sjajni i kako imamo odličnu momčad, koja jednostavno ne može završiti prvenstvo. Mišljenja sam da će ovako dobra ekipa uvijek doći do polufinala i finala, ali da u tom trenutku trebaju ono nešto i onog nekog tko će im dati dodatni poticaj, motiv i tko će ih zapravo dobro pripremiti upravo za taj finish. Čini se da toga kod nas nema i zaista treba postaviti pitanje – što to krivo radimo? Ne, u ovakvim situacijam neće pomoći na tisuće navijača, ni poruke iz domovine, ništa… vi igrate svoju utakmicu jer za to trenirate, za to živite – to je život sportaša…

barcelona funnyDa, taj dan nismo dobili utakmicu s Dancima, ali da smo se mi navijači dobro zabavljali na tribinama – jesmo! Čak smo izveli veliku seobu pa su nas redari gledali ispod oka, ali priznajem da smo bili fini i pristojni i nismo radili nerede. Ipak je tu bilo mnogo žena i djece i starije gospode pa još uvijek ne razumijem zašto nas na gostovanjima (rukometnim) gledaju tako mrko.

Ono što nikada neću shvatiti, zašto u Europi mogu na jedno takvo natjecanje ući sa cijelim svojim ruksakom, sendvičem, šminkom, fotoaparatom, kablovima za mobitel i koječim drugim, dok za ulazak u našu zagrebačku Arenu, ali i na sva druga natjecanja, ponekad ne smiješ imati ni kovanice u džepu! Katastrofa! A mi želimo u Europu. Ja samo želim vidjeti gdje je taj članak zakona koji mi zabranjuje da imam sjajilo u džepu, upaljač, igračku, tablete, kišobran, olovku, ili bilo što drugo što nije oružje, baklja ili životinja. Vjerujte mi, to nigdje nisam doživjela osim kod nas. Žalosno!

barcelonaNo, da vam kažem kako je završilo prvenstvo? Španjolci su ga sami sebi organizirali i to jako loše. Suveniri su bili nikakvi i finalne utakmice su razdvojili na dva dana. Ona za treće mjesto bila je u subotu – gdje je Hrvatska uspješno savladala Sloveniju i osvojila broncu. Dok je u nedjelju bila utakmica za prvo mjesto i dodjela medalja. Naravno da su Španjolci na taj način zakupili gotovo cijelu dvoranu i finalistima nisu omogućili da ih njihovi navijači isprate i na postolje. Ipak, i ta brončana subota, kao da je bila zlatna. Izašli smo vas s Kaubojima i zajedno proslavili zasluženo odličje. Kakve god da je boje, treba znati doći do finala!

Hm, putnici, nisam vam rekla kakva je Barcelona? Prekrasna kao i uvijek. Čista prije svega. Taksiji su prilično jeftini. Trgovine su na svakom kutu i baš tada je bilo velikih sniženja. I vrijeme nas je poslužilo pa je subotnja šetnja bila pun pogodak! Nema smisla pričati dva puta o istoj destinaciji, ali činjenica je da se stvarima koje vam se svide i prvi put, uvijek vratite. Ja sam svratila na vafle s čokoladom koje su i moje curke oborile s nogu.

A5urIGqpVhGA1GVa-hldgg_WoytONYvWis4-L6Y5CQM,eiRysI2hhDZJbPyHJurpmFOs7bfM1X_-3gEuhUx4XnI

priprema

ogledalo

collage1

Koju fotku više, kao i dodatne informacije o Barceloni pogledajte i na linku: BARCELONA

Advertisements

Svjetsko rukometno prvenstvo u Španjolskoj

Prije svega nekoliko sati saznala sam da sutra putujem u Barcelonu i to ni manje ni više nego na Svjetsko prvenstvo u rukometu gdje me već sutra očekuje navijanje na polufinalnoj utakmici Hrvatska vs Danska.

Barcelona, park Guell / Photo by SakeS obzirom kolika mi iznenađenja Svemir sprema, više se na čudim ovakvim trenucima koji se događaju “iz vedra neba” jer je za sve to zaslužna jaka želja. Istina je da je moj dragi trebao ići, a naposljetku se predomislio i meni ustupio svoje mjesto u avionu.

Ok. Spremna sam. Rođena sam spremna. Volim putovati i kad mi netko spomene putovanje, ja sam u glavi već tamo, na avionu, na putu, istražujem, uživam, pričam s ljudima na svim mogućim jezicima. Barcelonu sam već imala prilike posjetiti. Imali smo doduše isto jedan dan za obilazak, ali ako sad bude lijepo vrijeme, moći ću još jednom s guštom obići mnoge zanimljivosti i možda još koje novije. Imam osjećaj da će mi Barca ostati u lijepom sjećanju jer nekako mi se čini da je hrvatska rukometna reprezentacija spremnija nego ikad da osvoji ZLATNU medalju koja nam već godinama izmiče. Iako nam nema u sastavu Balića, mislim da je Domagoj Duvnjak zreo ko jabuka da povede Kauboje prema postolju. Još samo neka ga ostali slijede i igraju u svom stilu i bit će veselja! Ne želim isticati nikoga, jer u rukomet je timski sport i momčad mora biti ko jedan, ko živi organizam! Zato, nadam se da će svaki kotačić u ovom hrvatskom rukometnom mehanizmu sljedećih nekoliko dana biti na zavidnoj razini, brži i bolji od ostalih momčadi.

Kako izgleda Barcelona ovih dana i kako je bilo na Svjetskom prvenstvu u rukometu saznat ćete čim se vratim. Nadam se lijepom vremenu pa da i fotke budu dobre.

Držite fige i navijajte!

ŠPANJOLSKA KAKVU BIH VOLJELA DOŽIVJETI

Joj, čitam neki dan novine i naletim na svoju boljku. Španjolsku! Ne zato što tamo igra Balić (rukometaš za neznalce) već… znate srednjoškolske dane kad se išlo u Loret, e da, dok su neki brijali i cugali po Barci i oklici mi smo “brijali” po Pragu. Mislim gle, imaš 17 godina kog briga kaj je taj grad tak strašan, (danas naravno želim tamo ponovo otići), bitno je da imaš kam izaći i piti.

Nego moja Barca. Još sam prije koju godinu slagala sama svoju rutu, kak bi išla vlakom do Milana pa onda od tamo avionom za Barcu… zaista ne znam gdje je to sve stalo, ali vjerojatno se sve toliko zakompliciralo i cifra je bila astronomska.

Danas na radiju je zatitralo moje uho: “Ole!” i kaže “Prepustite se bogatstvu boja i ritma strastvene Andaluzije!” I kako da ne poželim otići u posjet tornjevima raskošne Seville, prošetati iza crvenih zidina Alhambre. Kažu za Andaluziju da je neobična i neponovljiva, gostoljubiva i zagonetna. I onda mi ispod toga bubne cijenu 6.190 kn! Istina malo mi je falilo da se onesvjetim, ali sam onda skužila da to i nije tak strašno. Hotel 3*, s doručkom i večerom, furaju me okolo, voze me… pa nije to tak strašno… I to sad za uskrsne praznike…. Ima još nekakav city break za 4 soma kuna.

Ne znam. Razmišljam. Pročitala sam negdje pa citiram:

“…Gradovi i druge atrakcije u Andaluziji nižu se poput biserne ogrlice: Sevilla, Granada, Cordoba, Malaga, Torremolinos; zanimljivost do zanimljivosti, priča do priče, ljepote koje je teško popisati. Zadovoljstvo prirodnih i kulturnih atrakcija najbolje je prisloniti uz priču o tradicionanom španjolskom piću – Sherryu, koje se najljepše ispija u njegovoj domovini – Herezu, a doda li se svemu i odličan tapas, sva osjetila bit će i više nego zadovoljna….”

Kako da ne poželim otići tamo. Niš bum žicala svaki dana pa valjda bum nekaj skupila.

Joj, sam da Balić bude tam negdje na mojoj ruti, a ja vam onda stavim svoju fotku na web da vidite kak je bilo.

booooooooook….