Zašto bih se voljela vratiti?
Jordan je moja prva arapska zemlja koju sam posjetila. Kažu da je najrazvijenija iako je cijelo stanovništvo skoncentrirano na 20% površine. Ostatak naime otpada na pustinju.
Provela sam 7 dana na putu od sjevera prema jugu Jordana i pritom posjetila glavne adute ove čarobne zemlje koja za turizam zna tek unazad petnaestak godina. Beduini, nomadski narod, također se sve više uklapa u turizam i na taj način zaračuju za kruh.
Moja želja za odlaskom u Jordan počela je od sna za odlaskom u izgubljeni grad Petru, kojom je svojevremeno i Indiana Jones projahao u svojem posljednjem nastavku (točnije Harrison Ford i Sean Connery).
I gotovo kao u filmu, tako sam se i ja osjećala dok sam koračala do Kraljevske riznice u Petri duž Siqa – jedini prolaz koji vodi do Petre, a koji je nastao usljed potresa. Ovim putem možete proći i jašući na konjima ili vožnji u improviziranoj kočiji na dva kotača. Teren je pomalo grbav i zaista ne znam tko uživa u jurnjavi kroz Siq, iako vjerujem da je jahanje na konjima puno ugodnije.
Nevjerojatan prizor, osim kod dolaska pred Riznicu, pruža vam se na sam grad Petru. Više od 800 grobnica otkriveno je u dolini, a kako sami Jordanci kažu, ima ih još, ali mi imamo vremena. Naime, ne žure s iskapanjima, tako put kojim možda budete koračali zapravo je i do 7 metara iznad “prizemlja”, originalne ulice, ceste ili ulaza u grobnicu.
Predivna crvena boja pješčenjaka, stijena, samo podiže osjećaj divljenja i ostavlja vas bez daha. Nađete li se tamo, uzmite vrijeme za istraživanje i poput nas uputite se prema samostanu. Iako do njega vodi gotovo 1000 stepenica i trebat će vam 45 minuta hoda, svaka bol u vašim mišićima i stezanje u plućima vrijedi! Odozgora puca nevjerojatan pogled prema dolini Petre i na drugu stranu prema Izraelu. Također ispred samo samostana nalazi se mini bar, uopće ne znam kako bih to nazvala, ali možete sjesti i popiti kavu ili čaj i odmoriti i uživati u pogledu.
Osjećaj nakon što se popnete na vrh gotovo je jednak osvajanju najviše planine i gotovo se zapitate “Ima li ljepšeg prizora od ovog”. Dakako da ima, ali ovo je vaš najljepši trenutak.
Pričat ću vam još o Jordanu, neka ovo bude mali uvod…
POSVUDUSHA 