Tag Archives: more

KITEBOARDING / KITESURFING U NINU

Iako se prema broju turista u Ninu ne bi moglo reći da je ljeto pred vratima, sezona za bordere je počela, pa su mnogi provodili i nekoliko sati na plaži u iščekivanju povoljnog vjetra. Naravno, uz neizostavno praćenje wind-prognoze putem mobitela i zaljevanja rakijicom ne bi li zazvali „povjetarac“.

Kitesurfing kraj Nina / Foto: Sandra BortekŠto je kiteboarding (kitesurfing)? Hm, zapravo zanimljivi vodeni sport, relativno mlad, ali već 2016. bit će dio olimpijskih sportova. Kažu da je ekstremni sport, doduše čini se puno jednostavniji nego što zaista jest, ali pravi znalac mora znati upravljati zmajem i razumijeti vjetar. Mislim da sve ostalo dođe s osjećajem. Čitala sam negdje kako su prve ideje nastale još u 19. Stoljeću s ciljem da se čovjek uzdigne iznad vode, međutim prvo pravo, moderno, predstavljanje kitesurfinga dogodilo se ne tako davne 1996. godine na Havajima. Sve ostalo je dakako novija povijest, a sport postaje sve popularniji. U principu imate dvije osnovne stvari – zmaja i dasku – spoj surfinga, windsurfinga, parasailinga i drugih sportova je očit…

Iskreno, meni je trenutno puno ljepše gledati surfere kako ljubuju s morem i vjetrom. Ove sam godine tako u samo tri dana preplanula do neprepoznatljivosti, a samo zahvaljujući tome što na ninskoj plaži Ždrijac nema hlada, a bura je puhala pa je grijanje na suncu bilo poželjno.

Dvije su škole bile u Ninu. Dečki su zaista strašni, vrlo se lako s njima dogovoriti, a i cijene su transparentne i zapravo ne bih mogla reći jesu li previsoke (oko 1800 kn za tečaj u trajanju od 3 dana), ali zasigurno sve to postaje jeftinije jednom kad naučite osnove i priuštite si samo najam opreme ili odlučite da se kitesurfingo želite baviti i češće pa ćete investirati u kompletnu opremu (rabljeni kite dođe oko 1000 eura).

U posljednjih nekoliko godina bila sam na dvije kitesurfing lokacije – Bol na Braču i u Ninu – i moram reći da mi se ova u Ninu više sviđa jer je čitav dio oko pješčane plaže plitak pa čak i u trenutku kada s kiteom odete poprilično od obale. Na Braču je i cijeli kanal između otoka prilično prometan, a kada vas na tečaju ostave na sredini kanala da se borite sa zmajem koji nikako da se digne,… ne znam… bila bi mi draža ninska opcija…

S kim surfati? Pokušajte sa: Surfmania Centar Nin, Kiteboarding Croatia ili Žutim mačkom…

This slideshow requires JavaScript.

Advertisements

MOJ MALI PRIJATELJ

Naš pas MedoProšlo je četiri godine otkako se našoj obitelj pridružio malo četveronožno stvorenje koje je netko nemilosrdno izbacio iz auta.

Te večeri, očito je jedna zvijezda zasjala više jer jedan život bio je spašen, a nekoliko drugih danas s radošću i osmijehom prihvaćaju svaku gestu naše prijatelja psa. Rekla bih da starci nisu imali odviše ideja kako da ga nazovu pa je ime Medo vrlo brzo pristalo tada mršavom psiću. Izgleda da su dobro odmjerili, jer naš Medo, zaista izgleda kao mali medo…

Nevjerojatno je kako nam je ovo stvorenje zahvalno, voli bezuvjetno, veseli se i tuguje s nama, a i mi se veselimo i ponkeda tugujemo zbog njega. Ipak, toliko sreće niste vidjeli. Medo nas zaista voli sve, zna svakoga poimence, i ne da nam da se tučemo i dižemo ruku jedni na druge. 🙂 (Nije da to prakticiramo, ali on svakako to ne dozvoljava.)

Prethodne četiri godine bile su zaista uzbudljive, strašno se bojao svega pa smo ga između ostaloga i učili hodati po stepenicama, naučili da se vozi u autu, bez straha da ulazi u nove prostore, vodili u Zagreb, Kutinu, na more,… pravili budalu od njega i on od nas, liječili ga od piroplasmoze, socijalizirali,… mnogo je tu dogodovština, zadnja je dakako što smo ga odveli na more, na kupanje gdje nam je pokazao kao je dobar plivač.

Zato danas ova fotografija. Medo, strašan si!

Moje prvo jedrenje iliti VIŠKA REGATA

Uvijek je lijepo otići na put. Ponekad se zanesemo pa pogledamo malo predaleko jer nove, zanimljive stvari leže puno bliže nego što mislimo. Meni osobno i nije toliko bitno kamo se ide dok god tamo idem prvi put. Tada je iščekivanje i osjećaj ushićenja, a da ne kažem nestrpljivost, pred totalnom eksplozijom… svih tih osjećaja. Dok god se krećemo, možemo očekivati da će nas život iznenaditi. Jer čekajući nitko baš i nije profitirao (pa čak ni oni nadobudni na burzi).

Mene je eto put odveo u novu avanturu. Jedrenje do Visa za mene je bilo novo iskustvo i još jedna nova destinacija na popisu. Sasvim slučajno, na nagovor prijatelja moj dragi i ja odlučili smo se za ovaj produženi vikend. Niti cijena nije bila previsoka pa smo odmah pristali. Ponekad uopće ne razmišljamo pa odmah kažemo može. Spletom okolnosti moja bolja polovica gotovo je strgala nogu pa je tako jedan lijepi vikend proveo u Zagrebu na bolovanju dok sam ja s nekolicinom nepoznatih tipova digla jedra i zapalila prema Visu.

Poanta priče bila je Viška regata koja se vozila od 17.-19. listopada o.g., a kojoj smo se mi pridružili, ali samo kao promatrači. Bez ikakvih pokušaja natjecanja iako nam je bilo drago kada smo u jednom trenutku bili ispred svih i što nismo zadnji uplovili u luku. Vrijeme je bilo oblačno, vuklo na kišu koja nas je sva sreća zaobišla. Vjetra dovoljno za jedra, ali premalo za očekivane turbulencije i zapljuskivanje valova. Dečki su razvlačili jedra potezali konope, a ja sam sve to vjerno dokumentirala. I priznajem, ostala sam zatečena i nepokretna od osjećaja kojima sada ne mogu pronaći riječi. Oduševljenje! A da nisam morala prevaliti tisuće kilometara prije same pustolovine. ODLIČNO! Ma morate probati. Svakako stavite jedrenje na listu stvari koje morate probati.

Vis nas je dočekao sa suncem pa je i nama odmah bilo draže jer smo mogli fino papati na brodu. Dečki su već imali pripremljeni grah s buncekom (ja sam doduše od svojih Dalmatinaca očekivala pravu spizu, ali očito niš od toga). Posljednjih 6 sati vožnje smo se svi relativno upoznali. Nitko nije završio u moru, brod nismo potopili pa je sve obećavala jedan zanimljivi vikend.
Obišli smo malo Vis i bacili pogled na jedrilice koje su pristigle u luku. Kako da vam kažem da su meni gotovo sve isti i da ne vidim razliku koja je bolja od druge, osim da je jedna velika, a druga nešto manja. A navodno nije sve u veličini!?

Drugi smo dan iskoristili za obilazak otoka pa smo rentali auto i otišli do Komiže i Titove spilje. Komiža je predivna! Ovdje smo proveli prvu polovicu dana, a drugu smo ostali u Visu dok je ostatak ekipe brijao po otoku. Svašta se dogodilo toga dana, ali neke stvari možda je bolje ne ispričati. Znate je kako stvari ispadnu kad fešta krene, pivo se popije pa se prijeđe na vinčeko pa narežete malo sira,… pa pozovete poznate na brod da vam se pridruže… mislim da smo zaista bili najglasniji. Atmosfera je bila odlična! Svi su imali osmijeh od uha do uha, a mi smo preživjeli naših prvih 48 sati zajedno što sigurno znači da to možemo ponoviti.

Povratak je bio u nedjelju. Regatni brodovi su krenuli prije nas, a mi smo posljednji isplovili i ostavili Vis iza nas. Vjetra gotovo niotkuda. Vedro, sunčano i toplo. Krenuli smo prema Hvaru gdje smo jedno od kompića ostavili, a iskoristili smo priliku za kavicu i burek ispred Carpe Diema.
Putem smo stali na Braču na jednom otočiću da se nadobudni okupaju i nastavili put Splita.

Znate je kako je kad znaš da se putovanje bliži kraju, a tebi je sve ljepše i poželiš da ti je tako svaki dan. Ja se svaki put zaljubim iznova u putovanje i svugdje poželi ostati. Još uvijek nemam svoju najdražu destinaciju, jer je to svaki put nova. A novi frendovi? Svakako se nadam da ću s njima ponovo negdje na put ili da ćemo se opet sresti. To je isto bitno na putovanju, jer ne možete sve sami proživjeti i morate s nekim podijeliti, barem dijelić… pustolovine.

Dakle, nije uvijek bitno kako daleko i s kim. Samo nek ima dobre volje!!!

I opet evo malo fotkica s moje prve regate!

This slideshow requires JavaScript.

SAFARI U TUNIS (1)

Čudni su putevi naši
I. DIO

Razmišljala sam o tome kako često preporučujem ljudima kamo otputovati iako na mnogim mjestima ni sama nisam bila. Profesionalna deformacija i ljubav za putovanjima često mi pomuti razum pa ni sama ne znam kamo želim otići. Rješenje sam dakako pronašla pa se sada jednostavno nosim za srcem i kamo me putevi odvedu uopće nije bitno.

Upravo sam se vratila iz Tunisa. Priznajem, otišla sam se predrasudama da je to zemlja čisto turistički orijentirana i da se osim turistički odmarališta, hotelskih kompleksa i kilometarskih pješčanih plaža, ništa drug nema ni za vidjeti. Sada mogu reći da me Tunis u potpunosti osvojio te da će moji putevi jednom ponovo krenuti sličnim ili istim smjerom – prema vratima Sahare.

Nikakva posebna organizacija nije bila u pitanju. Nas troje uplatili smo aranžman od jednog CRO turoperatora koji je imao najjeftiniji aranžman tj. u cijenu je bio uključen i safari, takse i putno osiguranje. Cijena naše avanture bila je 3.485 kn. Hotel 3*, polupansion i puni pansion na safariju. Ideja odlaska bila je spojiti odmor i avanturu. I zaista, dva poputno slobodna dana bila su dovoljna da se odmorimo, okupamo jednom na plaži (samo jednom jer nam je pijesak išao na živce), posjetimo stari dio Hammameta i medinu i potom ostatak vremena provedemo na hotelskom bazenu u potpunosti uživajući. Kavica, pivica, čaj, i hlađenje u bazenu. Ma di ćeš bolje!

1. dan – sletjeli smo sigurno kasno popodne u Tunis, a potom su nas “transferirali” do hotela u Hammametu. Naš hotel bio je Bel Air 3*. Iako je postojala skepsa o kvaliteti smještaja, naša očekivanja bila su premašena i oduševljenju nije bilo kraja. Relativno prostrane sobe (imali smo tri ležaja!), čiste, hotel održavan, bazen koji nas je pozivao da se bacimo u njega. Hrana, četiri vrste glavnog jela bila su dovoljan izbor da ne budemo gladni. Salate u izobilju, a kolači odlični. Voljeli smo doručke zbog izvrsnih kroasana.

Hotel Bel Air 3*, Tunis

2. dan – slobodno. Doručak u 8h! Nema spavanja, nismo došli dangubiti. Bazen!!! Ludilo. Odmah je pala kavica. Nakon kupanca i još malo dremuckanja prošetali smo do plaže. Prošetali? Ma priznajem utrpali smo se u kočiju jer nam je simpatični dečko doviknuo “Come, No money!” To je bila magična riječ, jer kao što ćete i sami primjetiti kad posjetite Tunisiu, da je ovdje BAKŠIŠ gotovo normalna stvar. OStavili smo mu 2 dinara (što u Zagrebu bome ne bismo dali nikome). To je otprilike 8 kn. Dakako, kako su dani odmicali tako je i naš bakšiš zauzeo stalnu razinu od 1 dinara.

Plaža je predivna. Tirkizno plavo more i kilometri pijeska. Wow! NAravno, kupanje i bacanje po valovima i malo sunčanja. Uskoro smo skužili da ovakav lijeni odmor baš i nije za nas, a i pijesak nas je fakat iživcirao, pa smo malo propješačili po plaži, a potom uhvatili s ceste taksti do stare medine. 3 dinara nas je to koštalo (12 kn). Za nas luksuz, a i definitivno ispod svake cijene. Napominjem odmah da je vožnja u Tunisu, općenito, pravi doživljaj, ponekad na gradnici života i smrti – popričično uzbudljivo. NIKAKO NE PROPUSTITI!

Stara medina vam je mali bazar. Uske uličice krcate štandovima i dućanima iz kojih doslovce vrebaju domaći. “Where you from?, Come! One dinar., Russia? Poland? My friend, only for you!” – i tako u nedogled. Neuki, skoro smo dobili slom živaca nakon što nas je jedan profurao kroz tri svoja dućana, mene molio za večeru, uvjeravajući me da nije ljubomoran što imam dečka. ZA ŽENE: plave i punije ovdje najbolje kotiraju. Ponekad pomalo naporni, Tunižani vole nas punije. Naravno, “mršavice” će ovdje isto dobro proći, ali nisu odveć popularne. Čujete li “gezel/gazel” znajte da misle samo na vas – zgodnu tetu strankinju. Nemate li živaca poklonite im smješak i pobjegnite glavnom bez obzira.

Plaža u Hammametu, Tunis / Foto: Sake

Prošećite uličicama medine čije su zidine sagrađene 904 godine te ponovo dograđene/obnovljene u 13 st. za vrijeme dinastije Hafsida. Nemojte se hasati zaviriti gdje god vas volja. Popnite se na utvrdu Kesbah, ulaz stoji 4 dinara, a za slikanje naplaćuju dodatnih 1 dinar. Mi smo plaćali samo za jedan fotić, a gore smo se naslikavali i s kamerom tak da nije neki bed. Pogled je dakako za pamćenje, i obvezno lupite nekoliko fotki za uspomenu.
Uz medinu pronaći ćete resotorančeke, dućane, supermarkete i preporučujem sjesti ovdje negdje na ručak. Meni s tipičnom tuniskom klopom stajao nas je 8,6 dinara. On je uključivao tunisku salatu (odlična, s tunom!), brik s jajima i krumpriom (probati!), kus-kus s piletinom i povrćem i za desert neko voće. Cuga se posebno plaća.

NAPOMENA: vodu morate kupovati tj. piti flaširanu! Led ne stavljati u piće. Voće ako jedete bilo bi zgodno oguliti. Njihovi sokovi (Cola, Fanta, Sprite), valjda su 10 puta slađi nego naši i vjerujem da ćete nakon toga piti dodatno žedni. Izaberite radije vodu. Cijena 1,5 l vode je od 0,5 dinara do 2 dinara (skuplja u hotelima, jeftinija u marketima). Obvezno pijte barem 2 litre dnevno, vjerujte mi nećete to ni osjetiti!

Nakon lutanja, ponovo smo uhvatili taksi, malo se cjenkali i za 16 kn vratili se natrag do hotela. Njegova prva cijena bila je 5 dinara, nakon što smo se okrenuli i mahnuli rukom da ništa, već je cijena bila 4 dinara. To je nekako realno za udaljenost koju smo trebali proći pa se dalje nismo ni htjeli cjenkati. Avanturi nema kraja. Svi se voze po sred ceste, non stop pretiču, mašu rukom, a ako nemaš trubu gadno ti se piše. U jednom trenutku taksista nam je jednostavno stao i izašao iz auta. Naime, on je odlučio skočiti u dućan jer je baš tada bio žedan. Mi dakako smo umrli od smijeha jer bilo je očito da je ovo tek djelić Tunisa koji je pred nama.
U hotelu ponovo lagano brčkanje, večerica i cuga i lagana šetnja okolnim uličicama. Iskoristili smo priliku i telefonirali doma. (DOBRO ZA ZNATI:) jeftinije je telefonirati iz njihovih govornica (PUBLITEL) koje izgledaju kao mala pošta, a onda unutra kad uđete imate nekoliko govornica. Rade na kovanice od 1 dinar, a cijena 1,1 minute razgovora u Hammametu prema Hrvatskoj je 4 kn!!! (s mobitela za to ne možete poslati ni poruku). Cijena varira, pretpostavljam od mjesta do mjesta.

3. dan
– rano ustajanje. Uplatili smo si dodatno izlet u Kartagu, Tunis i Sidi Bou Said i muzej mozaika. Ručak je bio uključen. Cijena 48 dinara. Vrijedilo je. Cijeli smo dan bili u muvinug, vidjeli gro stvari, popili čaj s pinijama i popušili shisu u najstarijoj birtiji u Sidiju. 150 godina se nije mijenjala! Nemojte se čuditi šiši. To nije nikakva droga već duhan pomiješan sa voćem, melasa. Sve zablude o pušenju hašiša u Tunisu i arapskim zemljama zaboravite, jer je on ovdje zabranjen! Predlažem za početnike okus jabuke.

Sidi Bou Said, tunis / Foto: Sake

Mislite li šopingirati u medini u Tunisu, trebat će vam čelični živci. Pokušajte pokazati da vam to što kupujete i nije baš tako potrebno pa ćete lakše spustiti cijenu. Začudit će vas kako su neke stvari zapravo jeftine, a početna cijena je bila ogromna! Dakako, i količina uključuje neki popust. Odvažite se i okušajte se u vještini trgovanja! Ludo i nezaboravno! Za magnete za fržider nemojte davati više od 1 dinara, osim ako nisu baš nešto ekstra posbeni ili veliki!
Povratak u hotel bio je oko 19h te smo ponovo završili u bazenu prije večere. Dakako uz pivicu.
Pivica je u hotelu bila 3,2 dinara.

Sutradan nas očekuje najbolji dio Tunisa. Safari džipovima zbog kojeg smo i došli. Osjećaji se množe u nama. Toliko toga nam se događa da imamo osjećaj da je već prošlo 7 da ne tri dana. Počeli smo pisati i memoare kako ne bismo zaboravili niti jedan detalj našeg puta. Vrijeme koje slijedi biti će nazaboravno…

Uživajte u fotkama…

This slideshow requires JavaScript.

Pročitajte i nastavak priče:

Tunis safari 2

Tunis safari 3

Tunis safari 4

Tunis safari 5

LJETO NA HVARU

Nedavo sam bila na Hvaru, nije bio neki poseban razlog već čisto pravo vrijeme da se maknem malo od posla, grada i svi problema. Domaćima je to više nego zanimljivo jer ne dolaze im tako često posjetitelji u ovo doba – u zimu. Baš kad smo išli srela sam prijatelja u Splitu koji se više nego začudio i pitao što se tamo događa da idemo.

Hvar / Photo: Sandra Bortek
Vjerujem da odlazak na neku tipičnu destinaciju u netipično doba svatko odabire po sebi. Volite li istraživati poput mene, onda vam timing i nije toliko bitan. Volite li slikati poput mene, vjerujem da ćete se složiti da svako doba nosi neke svoje posebnosti. Tražite li ljude doći ćete u sezoni, tražite li život mještana i želite li istražiti okolicu i u miru poslikati sve vama interesantne detalje onda ćete poput mene samo tražiti sunce. Nas je vrijeme poslužilo. Friško i sunčano, doduše samo je jedan dan bilo oblačno, ali zato imam razlog više ponovo se vratiti na Hvar.

Zavala – malo mjestašce na južnoj strani otoka Hvara. Ovdje je bila moja lokacija. Apartmanski smještaj. Gazda Franko je jedan zanimljivi čovjek, interesantne prošlosti, a koji će vam rado ispričati sve što vas zanima. Apartmani su komforni. Naš apartman bio je bolje opremljen nego naš stan u Zagrebu pa smo imali i pomalo osjećaj luksuza jer nam apsolutno ništa nije nedostajalo. Pogled s balkona je čaroban i nagnao me da razmislim ostati ovdje ipak malo duže. Nekad davno ovo je mjesto bilo izolirano od ostatka otoka i domaći su morali pješaćiti preko brda kako bi došli do Jelse. Danas nema problem. Do mjesta (od Pitvi prema Zavali) vodi tunel – jednosmjerni, rukom kopani kroz stijenu! Guba je dok se vozite i dođete do tunela, morate sačekati da  prođu svi koji su prije vas krenuli s druge strane.

Da ne mislite kako ste odsjećeni od ostatka svijeta, Jelsa, Vrboska, Stari grad, Hvar, Milna, mjesta su koja ćete vrlo jednostavno obići automobilom i sve vam je nadohvat ruke. (imate otprilike 15ak minuta vožnje do Jelse, do Stari Grada nekih pola sata,… Koristite li staru cestu to će potrajati malo duže… Sjetite se u ljeti ovog mjesta kad grad Hvar bude krcat turistima i kad ugostitelji i iznajmljivači kažu svoje cijene! Nije ni čudo da samo oni dubljeg džepa mogu spavati ovdje u samom centru (a možda vas neki ne bi ni primili!). Iz tog razloga moj je savjet neko manje mjestašce uz obalu, poput zavale. Do mora je nekih 10 minuta hoda i vrijedi uživati na plažicama ispod borova, dok iza vas, kao da vrebaju, vinogradi svjetski poznatih vina – plavca. I ovdje pijte samo to!

Da ne zaboravim – maslinarstvo je jedna lijepa priča. Ovo tekuće zlato slađe je od ostalih, a čak i vaš domaćin će vam moći ponuditi koju kapljicu, a možete ga kupiti i za doma. Med! Mljac! Radišne pčelice čim nešto cvate odmah pobiru ono najbolje. Ovdje nema automobila koji bi zagađivali zrak pa je stoga sve što raste na ovom otoku vrlo visoke kvalitete, a klima je omogućila da ovdje raste gotovo sve što vam padne na pamet!

Evo, željela sam vam samo ukrato predložiti kamo da se uputite, ostavljam vam par slikica da uživate u pogledu poput mene.

This slideshow requires JavaScript.