Tag Archives: Jadran

KITEBOARDING / KITESURFING U NINU

Iako se prema broju turista u Ninu ne bi moglo reći da je ljeto pred vratima, sezona za bordere je počela, pa su mnogi provodili i nekoliko sati na plaži u iščekivanju povoljnog vjetra. Naravno, uz neizostavno praćenje wind-prognoze putem mobitela i zaljevanja rakijicom ne bi li zazvali „povjetarac“.

Kitesurfing kraj Nina / Foto: Sandra BortekŠto je kiteboarding (kitesurfing)? Hm, zapravo zanimljivi vodeni sport, relativno mlad, ali već 2016. bit će dio olimpijskih sportova. Kažu da je ekstremni sport, doduše čini se puno jednostavniji nego što zaista jest, ali pravi znalac mora znati upravljati zmajem i razumijeti vjetar. Mislim da sve ostalo dođe s osjećajem. Čitala sam negdje kako su prve ideje nastale još u 19. Stoljeću s ciljem da se čovjek uzdigne iznad vode, međutim prvo pravo, moderno, predstavljanje kitesurfinga dogodilo se ne tako davne 1996. godine na Havajima. Sve ostalo je dakako novija povijest, a sport postaje sve popularniji. U principu imate dvije osnovne stvari – zmaja i dasku – spoj surfinga, windsurfinga, parasailinga i drugih sportova je očit…

Iskreno, meni je trenutno puno ljepše gledati surfere kako ljubuju s morem i vjetrom. Ove sam godine tako u samo tri dana preplanula do neprepoznatljivosti, a samo zahvaljujući tome što na ninskoj plaži Ždrijac nema hlada, a bura je puhala pa je grijanje na suncu bilo poželjno.

Dvije su škole bile u Ninu. Dečki su zaista strašni, vrlo se lako s njima dogovoriti, a i cijene su transparentne i zapravo ne bih mogla reći jesu li previsoke (oko 1800 kn za tečaj u trajanju od 3 dana), ali zasigurno sve to postaje jeftinije jednom kad naučite osnove i priuštite si samo najam opreme ili odlučite da se kitesurfingo želite baviti i češće pa ćete investirati u kompletnu opremu (rabljeni kite dođe oko 1000 eura).

U posljednjih nekoliko godina bila sam na dvije kitesurfing lokacije – Bol na Braču i u Ninu – i moram reći da mi se ova u Ninu više sviđa jer je čitav dio oko pješčane plaže plitak pa čak i u trenutku kada s kiteom odete poprilično od obale. Na Braču je i cijeli kanal između otoka prilično prometan, a kada vas na tečaju ostave na sredini kanala da se borite sa zmajem koji nikako da se digne,… ne znam… bila bi mi draža ninska opcija…

S kim surfati? Pokušajte sa: Surfmania Centar Nin, Kiteboarding Croatia ili Žutim mačkom…

This slideshow requires JavaScript.

Advertisements

Moje prvo jedrenje iliti VIŠKA REGATA

Uvijek je lijepo otići na put. Ponekad se zanesemo pa pogledamo malo predaleko jer nove, zanimljive stvari leže puno bliže nego što mislimo. Meni osobno i nije toliko bitno kamo se ide dok god tamo idem prvi put. Tada je iščekivanje i osjećaj ushićenja, a da ne kažem nestrpljivost, pred totalnom eksplozijom… svih tih osjećaja. Dok god se krećemo, možemo očekivati da će nas život iznenaditi. Jer čekajući nitko baš i nije profitirao (pa čak ni oni nadobudni na burzi).

Mene je eto put odveo u novu avanturu. Jedrenje do Visa za mene je bilo novo iskustvo i još jedna nova destinacija na popisu. Sasvim slučajno, na nagovor prijatelja moj dragi i ja odlučili smo se za ovaj produženi vikend. Niti cijena nije bila previsoka pa smo odmah pristali. Ponekad uopće ne razmišljamo pa odmah kažemo može. Spletom okolnosti moja bolja polovica gotovo je strgala nogu pa je tako jedan lijepi vikend proveo u Zagrebu na bolovanju dok sam ja s nekolicinom nepoznatih tipova digla jedra i zapalila prema Visu.

Poanta priče bila je Viška regata koja se vozila od 17.-19. listopada o.g., a kojoj smo se mi pridružili, ali samo kao promatrači. Bez ikakvih pokušaja natjecanja iako nam je bilo drago kada smo u jednom trenutku bili ispred svih i što nismo zadnji uplovili u luku. Vrijeme je bilo oblačno, vuklo na kišu koja nas je sva sreća zaobišla. Vjetra dovoljno za jedra, ali premalo za očekivane turbulencije i zapljuskivanje valova. Dečki su razvlačili jedra potezali konope, a ja sam sve to vjerno dokumentirala. I priznajem, ostala sam zatečena i nepokretna od osjećaja kojima sada ne mogu pronaći riječi. Oduševljenje! A da nisam morala prevaliti tisuće kilometara prije same pustolovine. ODLIČNO! Ma morate probati. Svakako stavite jedrenje na listu stvari koje morate probati.

Vis nas je dočekao sa suncem pa je i nama odmah bilo draže jer smo mogli fino papati na brodu. Dečki su već imali pripremljeni grah s buncekom (ja sam doduše od svojih Dalmatinaca očekivala pravu spizu, ali očito niš od toga). Posljednjih 6 sati vožnje smo se svi relativno upoznali. Nitko nije završio u moru, brod nismo potopili pa je sve obećavala jedan zanimljivi vikend.
Obišli smo malo Vis i bacili pogled na jedrilice koje su pristigle u luku. Kako da vam kažem da su meni gotovo sve isti i da ne vidim razliku koja je bolja od druge, osim da je jedna velika, a druga nešto manja. A navodno nije sve u veličini!?

Drugi smo dan iskoristili za obilazak otoka pa smo rentali auto i otišli do Komiže i Titove spilje. Komiža je predivna! Ovdje smo proveli prvu polovicu dana, a drugu smo ostali u Visu dok je ostatak ekipe brijao po otoku. Svašta se dogodilo toga dana, ali neke stvari možda je bolje ne ispričati. Znate je kako stvari ispadnu kad fešta krene, pivo se popije pa se prijeđe na vinčeko pa narežete malo sira,… pa pozovete poznate na brod da vam se pridruže… mislim da smo zaista bili najglasniji. Atmosfera je bila odlična! Svi su imali osmijeh od uha do uha, a mi smo preživjeli naših prvih 48 sati zajedno što sigurno znači da to možemo ponoviti.

Povratak je bio u nedjelju. Regatni brodovi su krenuli prije nas, a mi smo posljednji isplovili i ostavili Vis iza nas. Vjetra gotovo niotkuda. Vedro, sunčano i toplo. Krenuli smo prema Hvaru gdje smo jedno od kompića ostavili, a iskoristili smo priliku za kavicu i burek ispred Carpe Diema.
Putem smo stali na Braču na jednom otočiću da se nadobudni okupaju i nastavili put Splita.

Znate je kako je kad znaš da se putovanje bliži kraju, a tebi je sve ljepše i poželiš da ti je tako svaki dan. Ja se svaki put zaljubim iznova u putovanje i svugdje poželi ostati. Još uvijek nemam svoju najdražu destinaciju, jer je to svaki put nova. A novi frendovi? Svakako se nadam da ću s njima ponovo negdje na put ili da ćemo se opet sresti. To je isto bitno na putovanju, jer ne možete sve sami proživjeti i morate s nekim podijeliti, barem dijelić… pustolovine.

Dakle, nije uvijek bitno kako daleko i s kim. Samo nek ima dobre volje!!!

I opet evo malo fotkica s moje prve regate!

This slideshow requires JavaScript.

LJETO NA HVARU

Nedavo sam bila na Hvaru, nije bio neki poseban razlog već čisto pravo vrijeme da se maknem malo od posla, grada i svi problema. Domaćima je to više nego zanimljivo jer ne dolaze im tako često posjetitelji u ovo doba – u zimu. Baš kad smo išli srela sam prijatelja u Splitu koji se više nego začudio i pitao što se tamo događa da idemo.

Hvar / Photo: Sandra Bortek
Vjerujem da odlazak na neku tipičnu destinaciju u netipično doba svatko odabire po sebi. Volite li istraživati poput mene, onda vam timing i nije toliko bitan. Volite li slikati poput mene, vjerujem da ćete se složiti da svako doba nosi neke svoje posebnosti. Tražite li ljude doći ćete u sezoni, tražite li život mještana i želite li istražiti okolicu i u miru poslikati sve vama interesantne detalje onda ćete poput mene samo tražiti sunce. Nas je vrijeme poslužilo. Friško i sunčano, doduše samo je jedan dan bilo oblačno, ali zato imam razlog više ponovo se vratiti na Hvar.

Zavala – malo mjestašce na južnoj strani otoka Hvara. Ovdje je bila moja lokacija. Apartmanski smještaj. Gazda Franko je jedan zanimljivi čovjek, interesantne prošlosti, a koji će vam rado ispričati sve što vas zanima. Apartmani su komforni. Naš apartman bio je bolje opremljen nego naš stan u Zagrebu pa smo imali i pomalo osjećaj luksuza jer nam apsolutno ništa nije nedostajalo. Pogled s balkona je čaroban i nagnao me da razmislim ostati ovdje ipak malo duže. Nekad davno ovo je mjesto bilo izolirano od ostatka otoka i domaći su morali pješaćiti preko brda kako bi došli do Jelse. Danas nema problem. Do mjesta (od Pitvi prema Zavali) vodi tunel – jednosmjerni, rukom kopani kroz stijenu! Guba je dok se vozite i dođete do tunela, morate sačekati da  prođu svi koji su prije vas krenuli s druge strane.

Da ne mislite kako ste odsjećeni od ostatka svijeta, Jelsa, Vrboska, Stari grad, Hvar, Milna, mjesta su koja ćete vrlo jednostavno obići automobilom i sve vam je nadohvat ruke. (imate otprilike 15ak minuta vožnje do Jelse, do Stari Grada nekih pola sata,… Koristite li staru cestu to će potrajati malo duže… Sjetite se u ljeti ovog mjesta kad grad Hvar bude krcat turistima i kad ugostitelji i iznajmljivači kažu svoje cijene! Nije ni čudo da samo oni dubljeg džepa mogu spavati ovdje u samom centru (a možda vas neki ne bi ni primili!). Iz tog razloga moj je savjet neko manje mjestašce uz obalu, poput zavale. Do mora je nekih 10 minuta hoda i vrijedi uživati na plažicama ispod borova, dok iza vas, kao da vrebaju, vinogradi svjetski poznatih vina – plavca. I ovdje pijte samo to!

Da ne zaboravim – maslinarstvo je jedna lijepa priča. Ovo tekuće zlato slađe je od ostalih, a čak i vaš domaćin će vam moći ponuditi koju kapljicu, a možete ga kupiti i za doma. Med! Mljac! Radišne pčelice čim nešto cvate odmah pobiru ono najbolje. Ovdje nema automobila koji bi zagađivali zrak pa je stoga sve što raste na ovom otoku vrlo visoke kvalitete, a klima je omogućila da ovdje raste gotovo sve što vam padne na pamet!

Evo, željela sam vam samo ukrato predložiti kamo da se uputite, ostavljam vam par slikica da uživate u pogledu poput mene.

This slideshow requires JavaScript.