Tag Archives: daleko putovanje

POSLJEDNJE PRIPREME ZA MAROKO

Dakle, previše sam uzbuđena da već sada ne mogu spavati kako treba. Brzo je prošlo dva mjeseca otkad sam rekla “DA” putovanju za Maroko, a sada samo što nisam krenula. Neki dan sam pripremala svoju malu putnu ljekarnu (koju uvijek nosim sa sobom), a danas već slažem odjeću, obuću i druge potrepštine koje očekujem da će mi trebati na putu (uz sasvim racionalno razmišljanje!).

Photo: Luc Viatour, www.Lucnix.be

Trenutno mi je kaos u sobi, ali nastojim biti organizirana – dobra organizacija je ipak pola posla. S obzirom da idem na daleko putovanje i da putujem avionom, u ovakvim slučajevima uvijek uz veliki ruksak za osnovne stvari (a koji ide u bunker aviona) uzimam i manji u koji stavljam nekoliko osnovnih stvari bez kojih ne mogu i dakako fotić bez kojeg nikud ne idem.

Veliki ruksak – All I need

Nemam neki pretjerano veliki ruksak (65l), ali ipak dovoljo veliki da me opremi za svako putovanje ili planinarenje. Ako planiram smještaj na jednom mjestu, onda češće uzimam kofer, ali prakticiram backpack.

Kako se radi o dvotjednom putovanju, stvari koje nosim zapravo pakiram za 5-7 dana. Imam dosta light odjeće (hlače i majice) koja je praktična su za ovakva putovanja jer (osim što je lagana) lako se pere i uz malo vjetra ili sunca suše se vrlo brzo. Isto vrijedi i za gaće, čarape i ručnik. Popis stvari koje nosim ovog puta (veliki ruksak):

  • majice kratkih rukava 7 kom (od toga su tri one koje se brzo suše) + 2 za pokloniti (koje ne planiram nositi)
  • 2 flis majice dugih rukava
  • hlače: 2x 3/4 hlače, 2 duge (trenirka i jedne light) – s obzirom da idem u arapsku zemlju, i da je već kraj listopada, ne nosim kratke hlače, čisto iz kulturnih običaja te zemlje i poštovanja prema domaćinima i što mislim da neće biti baš toliko toplo. Uostalom, džep više mi uvijek dobro dođe.
  •  marama (ja uvijek nosim svoju “jordanicu”, arapsku, pamučnu), kapa (šilt), kapa topla (tankog, a toplog materijala jer planiramo ići podno Atlasa)
  •  čarape i gaće 7 kom, badić (nikad se ne zna!)
  • veliki i mali brzo sušeći ručnik od mikrofibre (lagani su i ne zauzimaju mnogo mjesta)
  • čeona lampa i baterije (idemo u pustinju pa ne očekujem struju, a i tko zna gdje ćemo spavati)
  • jakna (windstoperica) i mali šuškavac (očekujemo kišu koji dan)
  • vreća za spavanje
  • dodatne cipele / trike-trake – uglavno ako ne zauzimaju mnogo mjesta (ako očekujem jako toplo vrijeme onda nosim trike-trake, a za hladnije i kišu dodatne tenisice, možda čak neke koje mi nije žao poslije ni baciti)
  • dakako i mala putna ljekarna i higijenske potrepštine!

Mali ruksak – Basic

Zbog putovanja avionom i mnogo istraživanja Maroko, manji ruksak za osnovne priručne stvari je poželjan. Neki ga ne prakticiraju, ja ga volim nositi. Čemu on služi? Pa primjerice, ako letite daleko i imate presjedanja s jednog leta na drugi, onda je zgodno u ruksak ubaciti i primjerice majicu, gaće, čarape, hlače. Zašto? Pa recimo neka vam prtljaga kasni, na ovaj način možete izdržati i bez nje koji dan. Meni se to dogodilo kada sam išla na Bali. Prtljaga je kasnila jedan dan, ali zato smo mi imali ono najbitnije (badić!).

Dakle, u mali ruksak ja stavljam sljedeće:

  • fotić i svu njegovu popratnu opremu
  • nešto za grickanje, nešto slatko, energetske pločice ili sl. (putni sendvič)
  • vlažne maramice, analgetik
  • putovnica, boarding pass, noFci, vozačka dozvola
  • blokić i olovka

Mislim da sam navela sve što sam ponijela ovoga puta. Još mi preostaje da sve to potrpam u ruksak i I`M READY TO GO! Hoće li mi nešto putem nedostajati – ne brinem se, jer bitno je budem zdrava i da imam dosta memorije na fotiću :). Mislim da mogu imati samo previše stvari, i sada kada gledam popis razmišljam hoću li štogod izbaciti. Ipak, s obzirom da idemo rent-a-carom mogu si dopustiti koju sitnicu više od potrebnog. Jedno znam, poslije svakog putovanja je čovjek pametniji i shvati koliko malo mu treba ne samo za put, već za sreću.

Reći ću vam još nešto, isto što kažem svojim bližnjima prije svakog putovanja: “Ako mi se nešto dogodi, znajte da sam bila sretna.”

Ostali tekstovi vezani za Maroko:

Sitno do putovanja u Maroko
Kocka je bačena – Maroko

SITNO DO PUTOVANJA U MAROKO

Ostalo je još svega 5 dana do putovanja u Maroko! Kada se samo sjetim da sam čekala više od dva mjeseca ovaj trenutak, osjećaj da se avantura bliži samo dodatno pojačava predputnu groznicu. Što reći o Maroku? Pa, zapravo, ne znam mnogo o ovoj zemlji osim svih onih činjenica koje i sami možete pročitati po različitim “pedijama”. Očekujem da ću sve o Maroku saznati na putovanju koje me očekuje.

Photo: Piotr Menducki / sxc.hu

Oni koji su možda slabiji sa zemljopisom, evo ipak nekoliko informacija. Maroko je afrička zemlja i nalazi se na krajnjem zapadnom djelu Mediterana. Graniči s Alžirom na istoku i Zapadnom Saharom na jugu. Na krajnjem sjeveru, Gibraltarski prolaz dijeli ga od Španjolske i europskog kopna. Mnogi u posjeti španjolskom jugu skrenu na izlet u Maroko (postoje redovne trajektne linije) jer je najkraća udaljenost između Europe i Afrike ovdje oko 14 kilometara. Zračnom linijom Zagreb je od Rabata (glavni grad Maroka) udaljen nekij 2330 kilometara. Dakle, ako počnem zvati upomoć, nećete mi čuti, ali sigurna sam da do toga neće doći. I Maroku se govori arapskim i francuskim jezikom. Sva sreća što sam učila francuski pet godina i što friško učim arapski pa ne mogu se izgubiti i da želim! (Naravno, otom-potom jer “salamaalejkum” mi neće značiti ništa ako budem gladna). No, vidjet ćemo i to. Samo da ne kažem neku glupost.

S obzirom da se radi o arapskoj/afričkoj zemlji u kojoj nije nikako preporučljivo konzumirati tekuću vodu već isključivo flaširanu, a uvjeti života su prilično drugačiji od onih na koje smo navikli, mala putna ljekarna je (ja bih rekla) uvijek dobrodošla. Što nosim u njoj? U svakom slučaju sve što je sam ikad ponijela pokazalo se potrebnim na putu i više niti jedan dijelić ne bih zaboravila ponijeti. Dakle, redom:

  • flasteri, samoljepljiva traka
  • sterilna gaza, zavoj
  • kaladont i četkica za zube (eventualno vodica za usta)
  • mali sapun za ruke (eventualno tekućina za dezinfekciju ruku koju, priznam, do sada još nisam nikad koristila)
  • analgetik i antipiretik (ja nosim Panadol Extra jer se pokazao najblažim i najučinkovitijim, a meni pomaže i kod migrena koje nisu mogli zaustaviti ni najjači analgetici. I kombinirani prašak je dobar – pitajte u ljekarni)
  • Linex i aktivni ugljen
  • par septoleta ili nešto slično za grlo.
  • štapić za uši i koja blaznica
  • deo stick
  • grickalica za nokte i ziherica
  • vazelin – bolji je od bilokoje kreme, neutralan i višenamjenski (osobito ako planirate duga hodanja, trekinge i sl!)
  • dextroze, bomboni grožđanog šećera s vitaminima
  • WC papir ili vlažne maramice

Ovo su zaista najosnovnije stvari. Ako idete u područje gdje bi moglo biti komaraca i jako je sunce onda dodajte neki repelent i kremu za sunčanje. Bit će mi drago, ako netko nadoda nešto iz svoga iskustva pa ovaj dio putne opreme zaista bude kompletan.

Evo to je za početak. Sada mi još ostaje da spremim onaj glavni dio stvari za put. Zaboravila sam spomenuti da se pakiram za dva tjedna pa me zanima koliko ću točno čega ponijeti. Cijeli popis u idućem postu.

Ostali tekstovi vezani za Maroko:

Posljednje pripreme za Maroko
Kocka je bačena – Maroko

PRVI KORAK DO BALIJA

Čini mi se da kao da sam jučer bila na Baliju kada pogledam silne fotografije u albumu i sjetim se svih avantura koje sam proživjela u tih petnaest dana.

Bali, Indonesia / Photo: Sandra Bortek

Dugo smo dečko i ja razmišljali kamo ćemo na sljedeće putovanje. U to vrijeme ja sam se totalno zagrijala za Kostariku pa sam nam napravila cijeli itinerar i izračun troškova. Kako nam je to trebalo biti prvo daleko putovanje, a cijene nisu bile odviše ohrabrujuće, odlučili smo se za blažu verziju i upiknuli na atlasu Bali.

Htjeli smo toplo mjesto, povoljno, s mnogo mogućnosti aktivnog odmora, ali i dašak egzotike (koliko smo si mogli priuštiti u tom trenutku). Uzeli smo preko agencije avio kartu i hotel, a sve ostalo bilo je na nama. Danas da me pitate, vjerojatno bih uzela samo avionsku kartu i najmanji ruksak koji mogu pronaći i s fotićem, putovnicom i nešto novca krenula na odmor. Zašto? Pa iz čisto praktičnih razloga – da ne nosim previše stvari, a da si tamo kupim svu novu odjeću koju poželim. Kada bi bilo jeftinih opcija i kada bi Bali bio bliže, vjerujte mi – hrlili bismo tamo u šoping!

Bali je zračnom linijom udaljen od Zagreba gotovo 11.500 km(!). Naš put je bio puno duži trajao je cijeli jedan dan (dakle punih 24 sata mi smo proveli u avionu ili na aerodromu), ali vjerujte mi da je vrijedilo jer ne bih vam danas pisala o ovoj destinaciji. Kako smo mi putovali? Zapravo naputovali smo se na relaciji Zagreb-Amsterdam-Hong Kong-Denpasar i tako nazad. Sjećam se kako smo u Amsterdamu očajnički tražili kabine za pušenje (danas više na pušimo!) i saznali da su samo dvije. U jednom trenutku (dok smo čekali avion nekoliko sati) jednu od pušiona su zatvorili zbog radova, a druga je bila udaljena punih 30 minuta hoda! Tko je vidio samo zagrebački aerodrom, ne može si uopće zamisliti Schiphol! Dali smo si truda i u nekoliko navrata propješačili smo aerodrom samo da potrošimo vrijeme. Snalaženje? Iako nam je to bio prvi veliki međunarodni aerodrom zaista morate biti idiot (i nepismeni) da se ne snalazite na njemu. Sve je toliko jasno naznačeno i strelice vas samo vode…

Hong Kong airport

Aerodrom u Hong Kongu nam je bio još zanimljiviji jer se nismo mogli načuditi podzemnoj željeznici/ vlaku koji povezuje terminale, a ja si ni danas ne mogu predočiti veličinu luke pa čak i kad je vidim na slikama. Mrcina!

Mnogi se uvijek pitaju kako je letjeti tako dugo avionom, neki čak imaju i straha od letenja, a da nikada nisu ni kročili nogom u avion. Da vam priznam, nikada se nisam bojala, a vožnja avionom draža mi je od vožnje automobilom i osjećam se puno sigurnije. Možda niste baš toliko slobodni da stanete na benziskoj i popijete piće, a ni pušenja nema, ali uvjeravam vas da je usluga sasvim dovoljna pa nećete biti ni gladni ni žedni, a na dugim letovima imate mogućnosti gledanja filmova, igranja igrica, učenja stranih jezika, čitanje knjiga…

Uvijek govorim svojim roditeljima kada idem na put – ako prerano sletimo, znajte da sam bila sretna. Putovanja otvaraju nove dimenzije i neki strahovi jednostavno nestaju, a osjećaj sreće širi se poput virusa. Zato volim putovati, a Bali avanturu nastavljamo u idućem postu.