Tag Archives: avantura

Trkački dnevnik Posvudushe

sljeme6Godina koju zatvaramo danas bila je nadasve uzbudljiva za mene. Iznad svih očekivanja i bez mnogo očekivanja postigla sam osobne pobjede na koje sam iznimno ponosna.

Jedno je sigurno, kada je najteže i kada misliš da ne možeš, baš tada treba stisnuti zube i ići za srcem. S osmijehom na licu danas zaboravljam sve kapi znoja prolivene u 2013. i pokoju suzu prolivenu iz tuge, a one od sreće pamit ću još dugo, dugo…

Hvala svima koji pratite moje stranice. I dalje ste pozvani da čitate moje retke na http://www.posvudusha.com gdje je posebna rubrika posvećena mojim trkačko-trekerskim avanturama i uživanju u prirodi: TRKAČKI DNEVNIK.

Za one koji traže avanturu van granica i preko kontinenata podsjećam da sam napisala nekoliko novih redaka o marokanskoj avanturi: 2. dio i 3. dio su online.

Vidimo se u 2014.! Uživajte, ne skidajte osmijeh s lica čak i kad je najteže i ne odustajte od svojih snova!

Treking liga 2013

Nedavno sam bila na posljednjem ovogodišnjem eventu Treking lige. To je trenutak kada se proglašavaju pobjednici u protekloj godini, dodjeljuju posebna priznanja za iznimna dostignuća u trčanju i trekingu.

TL_kalendar_webAh, da, nisam neka trekerica. Iza sebe imam ravno jednu treking utrku i jedan challenge i jednu humanitarnu trku, ali valjda negdje treba početi! Pišem o trekingu i svojim doživljajima isključivo kako bi onima koji čitaju ove moje retke, ciljano ili su slučajno nabasali na njih u bespućima cyber zone, pa se možda i zakače na ovu zabavu u prirodi. Ne, ovo nije pusto trčanje u krug, ovo je uzbudljiva, malo brža, šetnja prirodom, šumom, livadom, planinom, uz natjecateljski karakter za one kojima je to bitno. Meni osobno, treking se čini kao idealna prilika da upoznam Hrvatsku i uživam u njezinim ljepotama, malo proboravim na svježem zraku, opalim koju fotku, i otrčim (čitaj prošećem) koji kilometar. Još uvijek vjerujem da je u zdravom tijelu, zdrav duh pa i njega treba njegovati.

Ove godine, Treking liga nam je omogućila da sudjelujemo u stvaranju jedinstvenog kalendara za koji smo mogli prijaviti svoje datume rođenja. Naravno, uz popis svi važnih treking evenata u 2013., na kalendaru su se našla i imena neznanih i znanih super junaka, likova iz crtića, stripova, filmova i stvarnih života. Priznajem, baš me oduševio. Sada barem ne mogu reći da sam zaboravila na koju utrku 🙂

Kakvi su moji planovi i očekivanja za 2013. godinu? Pa ne bih voljela biti preambiciozna, ali definitivno na proljeće upisujem školu trčanja – koliko god smiješno zvučalo, dobro je čuti profesionalce na što treba obratiti pažnju. Shodno tome i svojim mogućnostima, ja sam se već ovih dana bacila u pripreme pa sam krenula s laganim trčkaranjem 3-5 km. U međuvremenu sam naravno imala i upalu mišića, i tetive, ali ništa što jedan dan odmora nije zaliječio. Ima da do proljeća budem spremna! (Ako u međuvremenu ne uhvatim upalu pluća ili štogod slično).

tenfeOk, to je škola trčanja, ali očekujem i malo intenzivnije uključenje u treking ligu isključivo iz svog gušta pa se nadam da ću imati o čemu pisati vrlo brzo. Između ostalog, moram se pohvaliti da sam postala ponosni vlasnik novih brooks tenisica pa dok ih ne isplatim kilometrima ne smijem reći da neću trčati. Dakle, trčat ću još dugo…

Čini se da je ova godina prekretnica, ili sam tranu ili nisam. Još uvijek vjerujem da nije sve u talentu, već se za neke stvari treba potruditi. Dvije noge imam što mi još treba? Ovog puta nema izvlačenja.

Sretno mi bilo!

UVOD U MAROKANSKU AVANTURU

Još jedno putovanje sam privela kraju i tako ispunila još jedan svoj san – doživjela marokansku avanturu.

Moram priznati da su se ispunila gotovo sva moja očekivanja spram Maroka, jedino mi je Marakeš ostao u tmurnom sjećanju zbog kiše koja je padala cijeli dan pa i nisam mogla doživjeti pravu čaroliju trga Djemaa El Fna. Nedostaje mi upravo ta jedna fotografija – vreva na Djemaa El Fna uz zalazak sunca.

DO MILANA – VOŽNJA BEZ KRAJA

Već na početku putovanja osjećala sam da ono neće tako brzo završiti. S obzirom da smo imali avion iz Milana, a do njega je trebalo stići, činilo nam se da nikada nećemo doći do Maroka. Ipak, naš cilj je bila avantura pa nam je bilo svejedno na koji način ćemo doći u Afriku dok god nas to putovanje neće koštati previše.

Iz Zagreba smo krenuli vlakom u 21.15, a u Ljubljani smo bili nešto prije ponoći. Dok smo čekali transfer vrijeme smo kratili u obližnjem kafiću. Sva sreća što nas je Jan (vođa puta) odlučio pokupiti ranije pa nismo predugo čekali u Ljubljani. Kod Tivolija smo pokupili ostatak ekipe, potrpali se u kombije i zapalili za Milano. Dugačak je to put, ali ako možete zaspati poput mene, onda vam niti jedna vožnja ne predstavlja problem. Mislim da je to bio jedini trenutak na putu (osim vožnje u avionu i spavanja po noći) koji sam iskoristila za spavanje. To je jedna hvale vrijedna vještina, jer kako se ispostavlja mnogima trebaju gotovo savršeni uvjeti, a ja kad odlučim spavati – spavam.

Hrvatskim državljanima za putovanje u Maroko (trenutno) nije potrebna viza. Mi smo nekoliko puta prije puta provjeravali da se slučajno nešto nije promijenilo i da informacije nisu zastarjele. Zapravo čudnije su nas gledali na aerodromu u Milanu jer im nije bilo jasno kako smo dospjeli tamo, a žig smo dobili na slovenskoj granici. Hm, što je tu čudno?! U svakom slučaju poštambiljali su nas dobrano, a u Maroko su nas pustili bez problema.

MARHABA, MAGREB! DOBRODOŠLI U MAROKO!

Ugodan let trajao je nekih tri sata, a pogled iz aviona nije nam mogao otrkiti ništa zanimljivo, niti smo zapravo željeli nagađati što nas to očekuje na novoj destinaciji – Inshallah, rekli bi muslimani – kako Bog odluči, tako će i biti. Naše prvo odredište bio je milijunski grad Fez (فاس) u sjevernom dijelu, a ujedno i drugi najveći grad Maroka.

Prvi smještaj tražili smo u Starom Fezu (Fes el-Bali) te smo se smjestili unutar medine u kući Dar Bouanania koja se nalazila dvadesetak metara od Talaa Kebira. Zapravo idealno mjesto odakle vam je sve nadomak ruke – od mjesta za šoping, razgled, piće, jelo, zabavu… U Fezu smo proveli prve dvije noći, prilagođavajući se marokanskom ritmu, hrani, a i upoznavajući se sa svim članovima grupe.

BOG, DOMOVINA, KRALJ – الله الوطن الملك

Iako tek treći grad po veličini, Rabat je glavni grad Kraljevine Maroko. Gotovo se svaki stanovnik Maroka koristi trima jezicima: marokanskim arapskim (Darija), berberskim i francuskim. Službeni jezici su arapski i berberski koji se uveo u škole kao dio politike kralja Mohammeda VI kako bi se sačuvalo pismo i jezik Berbera koji su do tada bili zanemarivani. Službena valuta je marokanski dirham (10 DH = 1 eur = 7,5 kn)

Gotovo 40% stanovništa ne zna pisati ili čitati te u Maroku postoje velike razlike u statusu stanovništva pa postoji mnogo slučajeva ekstremnog siromaštva. Ja nisam imala osjećaj na putu da zemlja ima baš toliko problema, ali uvjeti u kojima živi pojedino stanovništvo (osobito u planinskim i pustinjskim dijelovima) ne mogu vas ostaviti ravnodušnima. Dakako, imate situtacija na putu gdje djeca prose ili mole da im date nešto za jesti, makar i bombon, ali nisam se mogla oteti dojmu da svako čuva svoju slasticu za sebe i da ne dijele među sobom.

Na ovim prostorima, oko drugog stoljeća prije Krista, ovdje su živjeli Berberi, prvo stanovništvo (arheološki nalazi pokazuju da je prostor Maroka bio naseljen još od doba paleolitika, odnosno barem 200,000 godina). Arapi na ove prostore dolaze u 7. stoljeću kada sa sobom donose i islam te mnogi Berberi prihvaćaju ovo vjeru.

Vozeći se kroz Maroko sigurno ćete primijetiti arapske natpise na brdima. To je simbol Kraljevine: Allah, el-Watan, el-Malik – u prijevodu znači Bog, Domovina, Kralj.

Ako nemate strpljenja i teško se prilagođavate novim uvjetima života ili destinacije, mogli biste ostati razočarani. Naime, kod Marokanaca se sve odvija polako, i bit će onako kako Bog odluči, pa se čini da upravo sve stavari ostavljaju slučaju, riješavaju polako i ne uzrujavaju se činjenicom da se vama možda ipak negdje žuri. Ponegdje ni higijenski uvjeti nisu idealni, a ja sam doživjela situaciju da sam vidjela tanjure iz koji smo večer prije jeli još uvijek neoprane dok je kuhar vrlo ekspresno oprao noževe koji su nam nedostajali. Zaista, ne želite znati kako je to izgledalo u stvarnosti.

Kako god bilo, neka ovo bude mali uvod u moju priču iz Maroka koju donosim uskoro, u idućem postu. Do tada, uživajte u nekoliko fotografija. Bislema!

Ostali vezani tekstovi:

Posljednje pripreme za Maroko

Sitno do putovanja u Maroko

Trekking experience from Morocco 2012

POSLJEDNJE PRIPREME ZA MAROKO

Dakle, previše sam uzbuđena da već sada ne mogu spavati kako treba. Brzo je prošlo dva mjeseca otkad sam rekla “DA” putovanju za Maroko, a sada samo što nisam krenula. Neki dan sam pripremala svoju malu putnu ljekarnu (koju uvijek nosim sa sobom), a danas već slažem odjeću, obuću i druge potrepštine koje očekujem da će mi trebati na putu (uz sasvim racionalno razmišljanje!).

Photo: Luc Viatour, www.Lucnix.be

Trenutno mi je kaos u sobi, ali nastojim biti organizirana – dobra organizacija je ipak pola posla. S obzirom da idem na daleko putovanje i da putujem avionom, u ovakvim slučajevima uvijek uz veliki ruksak za osnovne stvari (a koji ide u bunker aviona) uzimam i manji u koji stavljam nekoliko osnovnih stvari bez kojih ne mogu i dakako fotić bez kojeg nikud ne idem.

Veliki ruksak – All I need

Nemam neki pretjerano veliki ruksak (65l), ali ipak dovoljo veliki da me opremi za svako putovanje ili planinarenje. Ako planiram smještaj na jednom mjestu, onda češće uzimam kofer, ali prakticiram backpack.

Kako se radi o dvotjednom putovanju, stvari koje nosim zapravo pakiram za 5-7 dana. Imam dosta light odjeće (hlače i majice) koja je praktična su za ovakva putovanja jer (osim što je lagana) lako se pere i uz malo vjetra ili sunca suše se vrlo brzo. Isto vrijedi i za gaće, čarape i ručnik. Popis stvari koje nosim ovog puta (veliki ruksak):

  • majice kratkih rukava 7 kom (od toga su tri one koje se brzo suše) + 2 za pokloniti (koje ne planiram nositi)
  • 2 flis majice dugih rukava
  • hlače: 2x 3/4 hlače, 2 duge (trenirka i jedne light) – s obzirom da idem u arapsku zemlju, i da je već kraj listopada, ne nosim kratke hlače, čisto iz kulturnih običaja te zemlje i poštovanja prema domaćinima i što mislim da neće biti baš toliko toplo. Uostalom, džep više mi uvijek dobro dođe.
  •  marama (ja uvijek nosim svoju “jordanicu”, arapsku, pamučnu), kapa (šilt), kapa topla (tankog, a toplog materijala jer planiramo ići podno Atlasa)
  •  čarape i gaće 7 kom, badić (nikad se ne zna!)
  • veliki i mali brzo sušeći ručnik od mikrofibre (lagani su i ne zauzimaju mnogo mjesta)
  • čeona lampa i baterije (idemo u pustinju pa ne očekujem struju, a i tko zna gdje ćemo spavati)
  • jakna (windstoperica) i mali šuškavac (očekujemo kišu koji dan)
  • vreća za spavanje
  • dodatne cipele / trike-trake – uglavno ako ne zauzimaju mnogo mjesta (ako očekujem jako toplo vrijeme onda nosim trike-trake, a za hladnije i kišu dodatne tenisice, možda čak neke koje mi nije žao poslije ni baciti)
  • dakako i mala putna ljekarna i higijenske potrepštine!

Mali ruksak – Basic

Zbog putovanja avionom i mnogo istraživanja Maroko, manji ruksak za osnovne priručne stvari je poželjan. Neki ga ne prakticiraju, ja ga volim nositi. Čemu on služi? Pa primjerice, ako letite daleko i imate presjedanja s jednog leta na drugi, onda je zgodno u ruksak ubaciti i primjerice majicu, gaće, čarape, hlače. Zašto? Pa recimo neka vam prtljaga kasni, na ovaj način možete izdržati i bez nje koji dan. Meni se to dogodilo kada sam išla na Bali. Prtljaga je kasnila jedan dan, ali zato smo mi imali ono najbitnije (badić!).

Dakle, u mali ruksak ja stavljam sljedeće:

  • fotić i svu njegovu popratnu opremu
  • nešto za grickanje, nešto slatko, energetske pločice ili sl. (putni sendvič)
  • vlažne maramice, analgetik
  • putovnica, boarding pass, noFci, vozačka dozvola
  • blokić i olovka

Mislim da sam navela sve što sam ponijela ovoga puta. Još mi preostaje da sve to potrpam u ruksak i I`M READY TO GO! Hoće li mi nešto putem nedostajati – ne brinem se, jer bitno je budem zdrava i da imam dosta memorije na fotiću :). Mislim da mogu imati samo previše stvari, i sada kada gledam popis razmišljam hoću li štogod izbaciti. Ipak, s obzirom da idemo rent-a-carom mogu si dopustiti koju sitnicu više od potrebnog. Jedno znam, poslije svakog putovanja je čovjek pametniji i shvati koliko malo mu treba ne samo za put, već za sreću.

Reći ću vam još nešto, isto što kažem svojim bližnjima prije svakog putovanja: “Ako mi se nešto dogodi, znajte da sam bila sretna.”

Ostali tekstovi vezani za Maroko:

Sitno do putovanja u Maroko
Kocka je bačena – Maroko

SITNO DO PUTOVANJA U MAROKO

Ostalo je još svega 5 dana do putovanja u Maroko! Kada se samo sjetim da sam čekala više od dva mjeseca ovaj trenutak, osjećaj da se avantura bliži samo dodatno pojačava predputnu groznicu. Što reći o Maroku? Pa, zapravo, ne znam mnogo o ovoj zemlji osim svih onih činjenica koje i sami možete pročitati po različitim “pedijama”. Očekujem da ću sve o Maroku saznati na putovanju koje me očekuje.

Photo: Piotr Menducki / sxc.hu

Oni koji su možda slabiji sa zemljopisom, evo ipak nekoliko informacija. Maroko je afrička zemlja i nalazi se na krajnjem zapadnom djelu Mediterana. Graniči s Alžirom na istoku i Zapadnom Saharom na jugu. Na krajnjem sjeveru, Gibraltarski prolaz dijeli ga od Španjolske i europskog kopna. Mnogi u posjeti španjolskom jugu skrenu na izlet u Maroko (postoje redovne trajektne linije) jer je najkraća udaljenost između Europe i Afrike ovdje oko 14 kilometara. Zračnom linijom Zagreb je od Rabata (glavni grad Maroka) udaljen nekij 2330 kilometara. Dakle, ako počnem zvati upomoć, nećete mi čuti, ali sigurna sam da do toga neće doći. I Maroku se govori arapskim i francuskim jezikom. Sva sreća što sam učila francuski pet godina i što friško učim arapski pa ne mogu se izgubiti i da želim! (Naravno, otom-potom jer “salamaalejkum” mi neće značiti ništa ako budem gladna). No, vidjet ćemo i to. Samo da ne kažem neku glupost.

S obzirom da se radi o arapskoj/afričkoj zemlji u kojoj nije nikako preporučljivo konzumirati tekuću vodu već isključivo flaširanu, a uvjeti života su prilično drugačiji od onih na koje smo navikli, mala putna ljekarna je (ja bih rekla) uvijek dobrodošla. Što nosim u njoj? U svakom slučaju sve što je sam ikad ponijela pokazalo se potrebnim na putu i više niti jedan dijelić ne bih zaboravila ponijeti. Dakle, redom:

  • flasteri, samoljepljiva traka
  • sterilna gaza, zavoj
  • kaladont i četkica za zube (eventualno vodica za usta)
  • mali sapun za ruke (eventualno tekućina za dezinfekciju ruku koju, priznam, do sada još nisam nikad koristila)
  • analgetik i antipiretik (ja nosim Panadol Extra jer se pokazao najblažim i najučinkovitijim, a meni pomaže i kod migrena koje nisu mogli zaustaviti ni najjači analgetici. I kombinirani prašak je dobar – pitajte u ljekarni)
  • Linex i aktivni ugljen
  • par septoleta ili nešto slično za grlo.
  • štapić za uši i koja blaznica
  • deo stick
  • grickalica za nokte i ziherica
  • vazelin – bolji je od bilokoje kreme, neutralan i višenamjenski (osobito ako planirate duga hodanja, trekinge i sl!)
  • dextroze, bomboni grožđanog šećera s vitaminima
  • WC papir ili vlažne maramice

Ovo su zaista najosnovnije stvari. Ako idete u područje gdje bi moglo biti komaraca i jako je sunce onda dodajte neki repelent i kremu za sunčanje. Bit će mi drago, ako netko nadoda nešto iz svoga iskustva pa ovaj dio putne opreme zaista bude kompletan.

Evo to je za početak. Sada mi još ostaje da spremim onaj glavni dio stvari za put. Zaboravila sam spomenuti da se pakiram za dva tjedna pa me zanima koliko ću točno čega ponijeti. Cijeli popis u idućem postu.

Ostali tekstovi vezani za Maroko:

Posljednje pripreme za Maroko
Kocka je bačena – Maroko