Tag Archives: Afrika

Novo na blogu Posvudusha.com

vrtoviIz mene je jedna uzbudljiva godina, a ispred još neizvjesnija! U Novu sam doslovce utrčala u ponoć gledajući najljepši novogodišnji vatromet za zagrebačkog savskog nasipa. Tko nije bio, iduće godine ponavljamo 🙂

Teško je biti prisutan na dva mjesta istovremeno pa pozivam sve koji prate moje putešestvije, trkačke priče ili jednostavno pronađu nešto znamljivo među mojim sadržajima da me prate na http://www.posvudusha.com gdje ima novi sadržaja.

U međuvremenu sam bila na Zagorje Treku, otrčala nekoliko polumaratona samo na treningu kako bi se pripremila za onaju u Ferrai, pripremam predavanje o Maroku u zagrebačkoj Booksi, a zaljubljenicima u zrakoplovstvo donosim prijedlog dvodnevnog izleta u Njemačku na najveći specijalizirani sajam zrakoplovstva.

Nadam se da ćete pronaći nešto interesantno i iz starih priča o Maroku, Tunisu ili možda čak Londonu. Uskoro donosim priču i slike o Iranu, jer čini se da će me putevi tamo ponovo odnijeti.

Vidimo se na http://www.posvudusha.com

Advertisements

Dani kulture, gastronomije i obrtništva Kraljevine Maroko

Od 9. do 14. travnja u Zagrebu će se održavati dani kulture, gastronomije i obrtništva Kraljevine Maroko. S obzirom da sam veliki ljubite kulture ove zemlje, nadam se da ću naći vremena da osjetim dašak Afrike, berbera, Maroka i da se mislima vratim u dana prekrasnog putovanja po Maroku.

Skoura Oasis

Ova manifestacija prvo je predstavljanje Kraljevine Maroko u Hrvatskoj i dio je truda koje ona ulaže u proces povezivanja civilizacija i zbližavanja naroda. Eh, kada bi bila prilika i sama bih rado još jednom u Maroko, a rado bih povela ekipu sa sobom koja je željna istraživanja destinacije. Za one koji nisu bili u Maroku, pozivam ih da pročitaju neki od mojih postova s prošlogodišnjeg putovanja i dojmova iz Maroka:

Sitno do putovanja u Maroko
Posljednje pripreme za Maroko
Uvod u marokansku avanturu
Sve je počelo u Fezu
TOP 10 Maroka by Posvudusha
13 dana i 2100 km po Maroku (1. dio)
Great Times in Morocco
Some Fez photos
Chechaouen Blues
Trekking Ligue 2013 (and a bit of Morocco)

U Danima kulture, gartronomije i obrtništva Kraljevine Maroko Zagrepčani i posjetitelji grada imat će priliku tijekom tih pet dana upoznati se s tradicijskim zanatima i obrtništvom Kraljevine Maroko u atraktivnim šatorima na Oleander terasi hotela Esplanade: tradicionalni marokanski načini obrade kože, keramike, galanterije, obrada srebra, nakita i izrada pokućstva (svijećnjaci, tepisi, ogrlice i slično). Uz to, bit će i prilike za vidjeti i kako se obrađuju terakota pločice, vezovi, barkorez, a sudionici manifestacije će moći i isprobati tetoviranje kanom.

Na manifestaciji će se moći i kupiti suveniri, kaftani i ostali karakteristični proizvodi Kraljevine Maroko.

U sklopu manifestacije,  od 9. do 14. travnja će se održavati i posebne obrtničke radionice na Sajmu obrtništva na Zagrebačkom velesajmu te 13. i 14. travnja na Trgu bana Jelačića.

Nadam se da će ova jedinstvena je manifestacija tijekom koje hrvatski građani mogu naučiti nešto više o ovoj magičnoj zemlji bogate tradicije, baštine i kulture, nagnati mnoge da već na sljedeće putovanje krenu prema Africi i upoznaju prekrasne marokanske pejzaže, ukusnu kuhinju, običaje, berberski život i kulturna blaga.

Tijekom Dana kulture održat će se revije poznatih svjetskih dizajnera poput Meriem Belkhayat, jedne od najpoznatijih i čuvenih marokanskih dizajnerica kaftana. Tradicionala marokanska odjeća koja ženama predstavlja naslijeđe i kulturu, a nosi se u svim prigodama. Rađena prema svjetskim, dizajnerskim trednovima s dodirom tradicije, posebno će se predstaviti hrvatskim modnim znalcima. Modna legenda Yves St. Laurent učinio je kaftan odjećeom za elite, počevši ih dizajnirati za klijente s Manhattana. Uz Meriem, hrvatskim ljubiteljima mode, predstavit će se još jedan poznati marokanski dizajner, Albert Oiknine, koji je najfinije materijale i tkanine optočio swarovski kristalima i učinio kaftan poželjnim odjevnim predmetom.

Palastgarten Menara MARRAKECHPhoto: Pavilijon u Menara vrtovima

U sklopu tjedne manifestacije Zagreb će ugostiti i svjetski priznatu pijanisticu iz Maroka, Ritu Saher. Poznata pijanistica i dobitnica brojnih nagrada, klavir je počela svirati sa sedam godina, u Zagrebu će pridonijeti predstavljanju bogastva i susretu klasične glazbe i tradicionalne marokanske umjetnosti.

Hrvatski građani imat će jedinstvenu priliku u kušanju tradicionalnih marokanskih jela i upoznavanju njihove gastronomije. (Ovaj dio mi se najviše sviđa 🙂 )

Njegova Ekselencija Moulay Abbès El KadiriPhoto: Njegova Ekselencija Moulay Abbès El Kadiri

UVOD U MAROKANSKU AVANTURU

Još jedno putovanje sam privela kraju i tako ispunila još jedan svoj san – doživjela marokansku avanturu.

Moram priznati da su se ispunila gotovo sva moja očekivanja spram Maroka, jedino mi je Marakeš ostao u tmurnom sjećanju zbog kiše koja je padala cijeli dan pa i nisam mogla doživjeti pravu čaroliju trga Djemaa El Fna. Nedostaje mi upravo ta jedna fotografija – vreva na Djemaa El Fna uz zalazak sunca.

DO MILANA – VOŽNJA BEZ KRAJA

Već na početku putovanja osjećala sam da ono neće tako brzo završiti. S obzirom da smo imali avion iz Milana, a do njega je trebalo stići, činilo nam se da nikada nećemo doći do Maroka. Ipak, naš cilj je bila avantura pa nam je bilo svejedno na koji način ćemo doći u Afriku dok god nas to putovanje neće koštati previše.

Iz Zagreba smo krenuli vlakom u 21.15, a u Ljubljani smo bili nešto prije ponoći. Dok smo čekali transfer vrijeme smo kratili u obližnjem kafiću. Sva sreća što nas je Jan (vođa puta) odlučio pokupiti ranije pa nismo predugo čekali u Ljubljani. Kod Tivolija smo pokupili ostatak ekipe, potrpali se u kombije i zapalili za Milano. Dugačak je to put, ali ako možete zaspati poput mene, onda vam niti jedna vožnja ne predstavlja problem. Mislim da je to bio jedini trenutak na putu (osim vožnje u avionu i spavanja po noći) koji sam iskoristila za spavanje. To je jedna hvale vrijedna vještina, jer kako se ispostavlja mnogima trebaju gotovo savršeni uvjeti, a ja kad odlučim spavati – spavam.

Hrvatskim državljanima za putovanje u Maroko (trenutno) nije potrebna viza. Mi smo nekoliko puta prije puta provjeravali da se slučajno nešto nije promijenilo i da informacije nisu zastarjele. Zapravo čudnije su nas gledali na aerodromu u Milanu jer im nije bilo jasno kako smo dospjeli tamo, a žig smo dobili na slovenskoj granici. Hm, što je tu čudno?! U svakom slučaju poštambiljali su nas dobrano, a u Maroko su nas pustili bez problema.

MARHABA, MAGREB! DOBRODOŠLI U MAROKO!

Ugodan let trajao je nekih tri sata, a pogled iz aviona nije nam mogao otrkiti ništa zanimljivo, niti smo zapravo željeli nagađati što nas to očekuje na novoj destinaciji – Inshallah, rekli bi muslimani – kako Bog odluči, tako će i biti. Naše prvo odredište bio je milijunski grad Fez (فاس) u sjevernom dijelu, a ujedno i drugi najveći grad Maroka.

Prvi smještaj tražili smo u Starom Fezu (Fes el-Bali) te smo se smjestili unutar medine u kući Dar Bouanania koja se nalazila dvadesetak metara od Talaa Kebira. Zapravo idealno mjesto odakle vam je sve nadomak ruke – od mjesta za šoping, razgled, piće, jelo, zabavu… U Fezu smo proveli prve dvije noći, prilagođavajući se marokanskom ritmu, hrani, a i upoznavajući se sa svim članovima grupe.

BOG, DOMOVINA, KRALJ – الله الوطن الملك

Iako tek treći grad po veličini, Rabat je glavni grad Kraljevine Maroko. Gotovo se svaki stanovnik Maroka koristi trima jezicima: marokanskim arapskim (Darija), berberskim i francuskim. Službeni jezici su arapski i berberski koji se uveo u škole kao dio politike kralja Mohammeda VI kako bi se sačuvalo pismo i jezik Berbera koji su do tada bili zanemarivani. Službena valuta je marokanski dirham (10 DH = 1 eur = 7,5 kn)

Gotovo 40% stanovništa ne zna pisati ili čitati te u Maroku postoje velike razlike u statusu stanovništva pa postoji mnogo slučajeva ekstremnog siromaštva. Ja nisam imala osjećaj na putu da zemlja ima baš toliko problema, ali uvjeti u kojima živi pojedino stanovništvo (osobito u planinskim i pustinjskim dijelovima) ne mogu vas ostaviti ravnodušnima. Dakako, imate situtacija na putu gdje djeca prose ili mole da im date nešto za jesti, makar i bombon, ali nisam se mogla oteti dojmu da svako čuva svoju slasticu za sebe i da ne dijele među sobom.

Na ovim prostorima, oko drugog stoljeća prije Krista, ovdje su živjeli Berberi, prvo stanovništvo (arheološki nalazi pokazuju da je prostor Maroka bio naseljen još od doba paleolitika, odnosno barem 200,000 godina). Arapi na ove prostore dolaze u 7. stoljeću kada sa sobom donose i islam te mnogi Berberi prihvaćaju ovo vjeru.

Vozeći se kroz Maroko sigurno ćete primijetiti arapske natpise na brdima. To je simbol Kraljevine: Allah, el-Watan, el-Malik – u prijevodu znači Bog, Domovina, Kralj.

Ako nemate strpljenja i teško se prilagođavate novim uvjetima života ili destinacije, mogli biste ostati razočarani. Naime, kod Marokanaca se sve odvija polako, i bit će onako kako Bog odluči, pa se čini da upravo sve stavari ostavljaju slučaju, riješavaju polako i ne uzrujavaju se činjenicom da se vama možda ipak negdje žuri. Ponegdje ni higijenski uvjeti nisu idealni, a ja sam doživjela situaciju da sam vidjela tanjure iz koji smo večer prije jeli još uvijek neoprane dok je kuhar vrlo ekspresno oprao noževe koji su nam nedostajali. Zaista, ne želite znati kako je to izgledalo u stvarnosti.

Kako god bilo, neka ovo bude mali uvod u moju priču iz Maroka koju donosim uskoro, u idućem postu. Do tada, uživajte u nekoliko fotografija. Bislema!

Ostali vezani tekstovi:

Posljednje pripreme za Maroko

Sitno do putovanja u Maroko

Trekking experience from Morocco 2012

POSLJEDNJE PRIPREME ZA MAROKO

Dakle, previše sam uzbuđena da već sada ne mogu spavati kako treba. Brzo je prošlo dva mjeseca otkad sam rekla “DA” putovanju za Maroko, a sada samo što nisam krenula. Neki dan sam pripremala svoju malu putnu ljekarnu (koju uvijek nosim sa sobom), a danas već slažem odjeću, obuću i druge potrepštine koje očekujem da će mi trebati na putu (uz sasvim racionalno razmišljanje!).

Photo: Luc Viatour, www.Lucnix.be

Trenutno mi je kaos u sobi, ali nastojim biti organizirana – dobra organizacija je ipak pola posla. S obzirom da idem na daleko putovanje i da putujem avionom, u ovakvim slučajevima uvijek uz veliki ruksak za osnovne stvari (a koji ide u bunker aviona) uzimam i manji u koji stavljam nekoliko osnovnih stvari bez kojih ne mogu i dakako fotić bez kojeg nikud ne idem.

Veliki ruksak – All I need

Nemam neki pretjerano veliki ruksak (65l), ali ipak dovoljo veliki da me opremi za svako putovanje ili planinarenje. Ako planiram smještaj na jednom mjestu, onda češće uzimam kofer, ali prakticiram backpack.

Kako se radi o dvotjednom putovanju, stvari koje nosim zapravo pakiram za 5-7 dana. Imam dosta light odjeće (hlače i majice) koja je praktična su za ovakva putovanja jer (osim što je lagana) lako se pere i uz malo vjetra ili sunca suše se vrlo brzo. Isto vrijedi i za gaće, čarape i ručnik. Popis stvari koje nosim ovog puta (veliki ruksak):

  • majice kratkih rukava 7 kom (od toga su tri one koje se brzo suše) + 2 za pokloniti (koje ne planiram nositi)
  • 2 flis majice dugih rukava
  • hlače: 2x 3/4 hlače, 2 duge (trenirka i jedne light) – s obzirom da idem u arapsku zemlju, i da je već kraj listopada, ne nosim kratke hlače, čisto iz kulturnih običaja te zemlje i poštovanja prema domaćinima i što mislim da neće biti baš toliko toplo. Uostalom, džep više mi uvijek dobro dođe.
  •  marama (ja uvijek nosim svoju “jordanicu”, arapsku, pamučnu), kapa (šilt), kapa topla (tankog, a toplog materijala jer planiramo ići podno Atlasa)
  •  čarape i gaće 7 kom, badić (nikad se ne zna!)
  • veliki i mali brzo sušeći ručnik od mikrofibre (lagani su i ne zauzimaju mnogo mjesta)
  • čeona lampa i baterije (idemo u pustinju pa ne očekujem struju, a i tko zna gdje ćemo spavati)
  • jakna (windstoperica) i mali šuškavac (očekujemo kišu koji dan)
  • vreća za spavanje
  • dodatne cipele / trike-trake – uglavno ako ne zauzimaju mnogo mjesta (ako očekujem jako toplo vrijeme onda nosim trike-trake, a za hladnije i kišu dodatne tenisice, možda čak neke koje mi nije žao poslije ni baciti)
  • dakako i mala putna ljekarna i higijenske potrepštine!

Mali ruksak – Basic

Zbog putovanja avionom i mnogo istraživanja Maroko, manji ruksak za osnovne priručne stvari je poželjan. Neki ga ne prakticiraju, ja ga volim nositi. Čemu on služi? Pa primjerice, ako letite daleko i imate presjedanja s jednog leta na drugi, onda je zgodno u ruksak ubaciti i primjerice majicu, gaće, čarape, hlače. Zašto? Pa recimo neka vam prtljaga kasni, na ovaj način možete izdržati i bez nje koji dan. Meni se to dogodilo kada sam išla na Bali. Prtljaga je kasnila jedan dan, ali zato smo mi imali ono najbitnije (badić!).

Dakle, u mali ruksak ja stavljam sljedeće:

  • fotić i svu njegovu popratnu opremu
  • nešto za grickanje, nešto slatko, energetske pločice ili sl. (putni sendvič)
  • vlažne maramice, analgetik
  • putovnica, boarding pass, noFci, vozačka dozvola
  • blokić i olovka

Mislim da sam navela sve što sam ponijela ovoga puta. Još mi preostaje da sve to potrpam u ruksak i I`M READY TO GO! Hoće li mi nešto putem nedostajati – ne brinem se, jer bitno je budem zdrava i da imam dosta memorije na fotiću :). Mislim da mogu imati samo previše stvari, i sada kada gledam popis razmišljam hoću li štogod izbaciti. Ipak, s obzirom da idemo rent-a-carom mogu si dopustiti koju sitnicu više od potrebnog. Jedno znam, poslije svakog putovanja je čovjek pametniji i shvati koliko malo mu treba ne samo za put, već za sreću.

Reći ću vam još nešto, isto što kažem svojim bližnjima prije svakog putovanja: “Ako mi se nešto dogodi, znajte da sam bila sretna.”

Ostali tekstovi vezani za Maroko:

Sitno do putovanja u Maroko
Kocka je bačena – Maroko

TURIZAM NA RUBU EGIPATSKE PUSTINJE – HURGADA

Poput mnogih turističkih naselja u Egiptu i Hurgada je jedno od onih koje je niklo iz pustinje tik uz obalu Crvenog mora. Što turizam čini jednoj zemlji mogla sam se i sama uvjeriti. Prije slijetanja u egipatsko turističko odredište Hurgadu iz zraka se vrlo jasno vidi kako je to grad nastao u pustinji tj. na samom njezinom rubu, jer nakon posljednje zgrade koju vidite prema zapadu nema ništa doli pijesak i stijena.

Photo: Hurgada and desert, ©S. Bortek

I dok će se nekima ovakvi pejzaži činiti dosadnim, mene su oduvijek fascinirala pustinjska prostranstva, koja se čine praznom, a zapravo skrivaju život. Ne znam jeste li ikada čuli tišinu? Pustinja ima baš to! Tirkizna boja Crvenog mora suprostavlja

Nastavi čitati TURIZAM NA RUBU EGIPATSKE PUSTINJE – HURGADA