Category Archives: SAVJETI

Novi vizni režim između Republike Hrvatske i Republike Turske

Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 28. ožujka, donijela je Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o viznom sustavu koja stupa na snagu u ponedjeljak, 01. travnja 2013. g.

Ovim je propisom obavljeno završno usklađivanje hrvatskog viznog sustava s viznim sustavom EU te je ispunjena obveza RH da najkasnije tri mjeseca prije datuma pristupanja (odnosno 01.04.2013.) potpuno uskladi svoj vizni sustav.

Na popis zemalja čijim je državljanima potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku uvrštene su i Republika Turska i Ruska Federacija. Više informacija može se pronaći na http://www.mvep.hr/hr/konzularne-informacije/vize/pregled-viznog-sustava0/,  a sva pitanja u vezi s hrvatskim viznim sustavom mogu se uputiti na e-mail adresu: vize@mvep.hr

TURSKA – Od 01. travnja 2013. državljani Republike Hrvatske moraju imati vizu za ulazak u Republiku Tursku, a viza se može ishoditi na graničnom prijelazu ili u diplomatsko konzularnim uredima Republike Turske.

Od 01. travnja 2013. turski državljani (nositelji običnih putovnica) trebaju imati vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku.

RUSIJA – Za ulazak u Hrvatsku, ruski će državljani, uz podnošenje zahtjeva u Hrvatskom veleposlanstvu u Moskvi vize moći ishoditi i posredstvom akreditiranih turističkih agencija pri Veleposlanstvu, kao i posredstvom vanjskog pružatelja usluga – u viznim centrima u Rusiji.

Odlukom Vlade RH, u razdoblju od 1. siječnja 2013. godine do datuma ulaska Hrvatske u Europsku uniju, svim strancima nositeljima valjanih schengenskih isprava za ulazak u Hrvatsku i kratkotrajni boravak nije potrebna dodatna (hrvatska) viza.

Izvor: Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske

Advertisements

SVE JE POČELO U FEZU

Osjećaji putnika i turista su drugačiji. To su dva različita bića koja putovanje doživljavaju na sasvim suprotan način. Ja se povodim za tim da mi je sam čin putovanja i istraživanje nepoznatog ono što me tjera da iznova krećem na put. I iako ponekad glumim turistu (jer i ja znam ići poput kofera, bez glave i repa) osjećam da na destinaciji doživljavam svojevrsnu preobrazbu.

Dobro, i kave to sada ima veze s Marokom? Pa, po jutru se dan poznaje. Naše prvo jutro bilo je u Fezu, a izlazak s aerodroma i vožnja taksijem do centra grada jedno su posebno iskustvo. Progovorite li koju riječ s taksistom, odmah ćete moći zaključiti u kakvu ste zemlju došli i što bi vas sve moglo očekivati na putu.

U Maroku ćete naći na dvije vrste taksija Grand Taxi i Petit Taxi. Trebate li vožnju izvan grada onda svakako trebate Grand Taxi, koji će jednako tako provozati i kroz grad, a u njega stane i do šest putnika. Mi smo uspjeli ugurati nas petero i vozača, zajedno s našim ruksacima. Petit Taxi je gradski i u njemu će se voziti uglavnom tri putnika. Koliko god je promet kaotičan, taksisti su vrlo spretni i brzo ćete doći na željeno odredište. Nikako ne zaboravite dogovoriti cijenu vožnje prije nego sjednete u auto! (Na slici desno je natpis na stajalištu “velikog taksija” iliti “taxi kebir”. Moram priznati da sam bila ponosna svaki put kada sam prepoznala neku riječ na arapskom jeziku kojeg učim već par godina.)

Na aerodromu smo promijenili nešto novaca. Tečaj jest nešto slabiji nego u mjenjačnicama i bankama u gradu, ali to je zaista ne znatno. (100 eura = 1065 – 10800 MD) Iako sunčano, crni oblaci nisu obećavali. Taxi nas je čekao i mi smo se potrpali u njega; pravac stari Fez. Brza i na trenutke nesmotrena vožnja tijekom koje svako malo netko trubi, a i nikako da shvatite tko zapravo ima prednost u rotoru. Hm, čudna su tu pravila jer trake za vožnju kao da ne postoje i jednostavno se mora voziti ofenzivno. Ne ovdje si ne smijete dozvoliti da pustite pješaka preko ceste, ako baš to želite ili pak da čekate da vas netko pusti da se ubacite u traku, sve to morate raditi na silu.

Bab Bou Jeloud, glavni ulaz u stari dio grada, na zapadnom dijelu

Ne možete se oteti dojmu kada izlazite iz taksija i točno osjećate da svi gledaju u vas. Kasnije smo utvrdili strategiju da ćemo se obući u neku tamniju odjeću, da se baš ne primijeti da smo turisti (da, ona plavuša s ogromnim fotićem je sigurno rođena u Fezu). Pravi doživljaj započeo je onog trenutka kada smo odlučili sjesti u neki od restorana i pojesti nešto “domaće”. E da, tada su se sjatili sa svih strana vlasnici i kuhari kako bi nas uvjerili da moramo sjesti baš kod njih. Uz pomalo natezanja, ulaska i izlaska iz jednog od restorana jer nije bilo dovoljno mjesta za nas iako nas je vlasnik uvjeravao da ima, sjeli smo u jedan konkurentski (odmah preko puta). Dobili smo onaj mrki pogled i dodatno uvjeravanje da upravo on ima uvijek svježu hranu, a nitko drugi nema. Hm, koliko sam to samo puta čula na svojim putovanjima!?

I PUTOVANJE IDE KROZ ŽELUDAC

Ručak? Pa, evo nešto tradicionalno, kasnije ćemo ustanoviti da je očito to jedio što nam mogu ponuditi tijekom cijelog našeg puta:

  • salata: navodno služe nekoliko vrsta pa čak i marokansku koju smo kušali u nekoliko verzija. Svaka je bila jestiva.
  • juha: obično se nudi tradicionalna marokanska iliti harira (kuhana leća, slanutak, rajčica…) Ukusno!
  • cous-cous: obično dolazi kao podloga nekom jelu, a poslužuje se s povrćem ili mesom
  • tagine (tajine): zapravo je način pripreme jela u zemljanoj posudi koja se stavlja direktno iznad žara ili vatre. Obično je to tagine s povrćem i ako je dobro spremljen zaista je jelo ukusno.
  • brochettes: mi bismo rekli ražnjići – meso nabodeno na štap. Uglavnom se nudi piletina, iako ćete na nekim mjestima moći birati i između janjetine, teletine, jaretine ili devinog mesa.
  • kefte: mesne okruglice, sa saftom ili bez
  • desert: u većini slučajeva je to voće, ja sam uporno tražila marokansku slasticu koja iako je stajala na meniju nije bila u ponudi. Za desert je moguće dobiti i puding-kremu, palačinke.

U svakom slučaju sve što smo probali bilo je jestivo, negdje su jela bila ukusnija od drugih, ali teško se bilo oteti dojmu da se glavnina ponude bazira na cous-cousu i taginu. Mislim super, ali nakon petog dana svi smo vikali: “Pa zar opet tagine!?” Izludi vas to pa pohrlite u trgovinu po nešto povrća, kruha i neki namaz samo da složite neki sendvič. Inače, za doručak ćete obično moći birati između omleta, palačinki i domaćeg kruha uz dodatak namaza. Kava, čaj i juice su uvijek u ponudi. Juice je poseban jer ga rade svježeg od čistog soka naranče. Kupujete li ga negdje na ulici, svakako tražite svježe cijeđeni kako vam ne bi ulili tekuću vodu.

Cijene? Generalno, realna cijena doručka je između 20-30 dirhama (2-3 eur). Kompletan ručak (predjelo, glavno jelo i desert, kruh, a ponegdje i boca vode) kreće se između 40-60 dirhama (4-6 eur). Naravno, naći ćete na iznimno skupe restorane, a moći ćete jesti i na ulici za mnogo manje novaca. Pitanje je koliko želite potrošiti i koliko želite riskirati možda kakvu crijevnu virozu.

Preporuka je svakako piti samo flaširanu vodu! Cijena boce od 1,5 l je između 6 dirhama u gradu do 10 dirhama na benzinskim postajama i restoranima. Cijene pića (svih vrsta) u resotranima i kafićima kreću se od 10 do 15 dirhama. Alkohola generalno NEMA osim u većim supermarketima i nekim kafićima u većim gradovima (cijena pive je oko 6 eur, deci vina oko 3 eur…).

U Fezu ćete pronaći kafiće za svačiji ukus, ako ćete tražiti alkoholna pića pitajte lokalce da vas upute u kafić koji poslužuju i alkohol. Uglavnom svi pričaju engleski pa vam neće biti teško doći do mjesta koje tražite.

Nastavak slijedi…

Ostali vezani tekstovi:

Uvod u marokansku avanturu
Posljednje pripreme za Maroko
Sitno do putovanja u Maroko
Trekking experience from Morocco 2012

POSLJEDNJE PRIPREME ZA MAROKO

Dakle, previše sam uzbuđena da već sada ne mogu spavati kako treba. Brzo je prošlo dva mjeseca otkad sam rekla “DA” putovanju za Maroko, a sada samo što nisam krenula. Neki dan sam pripremala svoju malu putnu ljekarnu (koju uvijek nosim sa sobom), a danas već slažem odjeću, obuću i druge potrepštine koje očekujem da će mi trebati na putu (uz sasvim racionalno razmišljanje!).

Photo: Luc Viatour, www.Lucnix.be

Trenutno mi je kaos u sobi, ali nastojim biti organizirana – dobra organizacija je ipak pola posla. S obzirom da idem na daleko putovanje i da putujem avionom, u ovakvim slučajevima uvijek uz veliki ruksak za osnovne stvari (a koji ide u bunker aviona) uzimam i manji u koji stavljam nekoliko osnovnih stvari bez kojih ne mogu i dakako fotić bez kojeg nikud ne idem.

Veliki ruksak – All I need

Nemam neki pretjerano veliki ruksak (65l), ali ipak dovoljo veliki da me opremi za svako putovanje ili planinarenje. Ako planiram smještaj na jednom mjestu, onda češće uzimam kofer, ali prakticiram backpack.

Kako se radi o dvotjednom putovanju, stvari koje nosim zapravo pakiram za 5-7 dana. Imam dosta light odjeće (hlače i majice) koja je praktična su za ovakva putovanja jer (osim što je lagana) lako se pere i uz malo vjetra ili sunca suše se vrlo brzo. Isto vrijedi i za gaće, čarape i ručnik. Popis stvari koje nosim ovog puta (veliki ruksak):

  • majice kratkih rukava 7 kom (od toga su tri one koje se brzo suše) + 2 za pokloniti (koje ne planiram nositi)
  • 2 flis majice dugih rukava
  • hlače: 2x 3/4 hlače, 2 duge (trenirka i jedne light) – s obzirom da idem u arapsku zemlju, i da je već kraj listopada, ne nosim kratke hlače, čisto iz kulturnih običaja te zemlje i poštovanja prema domaćinima i što mislim da neće biti baš toliko toplo. Uostalom, džep više mi uvijek dobro dođe.
  •  marama (ja uvijek nosim svoju “jordanicu”, arapsku, pamučnu), kapa (šilt), kapa topla (tankog, a toplog materijala jer planiramo ići podno Atlasa)
  •  čarape i gaće 7 kom, badić (nikad se ne zna!)
  • veliki i mali brzo sušeći ručnik od mikrofibre (lagani su i ne zauzimaju mnogo mjesta)
  • čeona lampa i baterije (idemo u pustinju pa ne očekujem struju, a i tko zna gdje ćemo spavati)
  • jakna (windstoperica) i mali šuškavac (očekujemo kišu koji dan)
  • vreća za spavanje
  • dodatne cipele / trike-trake – uglavno ako ne zauzimaju mnogo mjesta (ako očekujem jako toplo vrijeme onda nosim trike-trake, a za hladnije i kišu dodatne tenisice, možda čak neke koje mi nije žao poslije ni baciti)
  • dakako i mala putna ljekarna i higijenske potrepštine!

Mali ruksak – Basic

Zbog putovanja avionom i mnogo istraživanja Maroko, manji ruksak za osnovne priručne stvari je poželjan. Neki ga ne prakticiraju, ja ga volim nositi. Čemu on služi? Pa primjerice, ako letite daleko i imate presjedanja s jednog leta na drugi, onda je zgodno u ruksak ubaciti i primjerice majicu, gaće, čarape, hlače. Zašto? Pa recimo neka vam prtljaga kasni, na ovaj način možete izdržati i bez nje koji dan. Meni se to dogodilo kada sam išla na Bali. Prtljaga je kasnila jedan dan, ali zato smo mi imali ono najbitnije (badić!).

Dakle, u mali ruksak ja stavljam sljedeće:

  • fotić i svu njegovu popratnu opremu
  • nešto za grickanje, nešto slatko, energetske pločice ili sl. (putni sendvič)
  • vlažne maramice, analgetik
  • putovnica, boarding pass, noFci, vozačka dozvola
  • blokić i olovka

Mislim da sam navela sve što sam ponijela ovoga puta. Još mi preostaje da sve to potrpam u ruksak i I`M READY TO GO! Hoće li mi nešto putem nedostajati – ne brinem se, jer bitno je budem zdrava i da imam dosta memorije na fotiću :). Mislim da mogu imati samo previše stvari, i sada kada gledam popis razmišljam hoću li štogod izbaciti. Ipak, s obzirom da idemo rent-a-carom mogu si dopustiti koju sitnicu više od potrebnog. Jedno znam, poslije svakog putovanja je čovjek pametniji i shvati koliko malo mu treba ne samo za put, već za sreću.

Reći ću vam još nešto, isto što kažem svojim bližnjima prije svakog putovanja: “Ako mi se nešto dogodi, znajte da sam bila sretna.”

Ostali tekstovi vezani za Maroko:

Sitno do putovanja u Maroko
Kocka je bačena – Maroko

SITNO DO PUTOVANJA U MAROKO

Ostalo je još svega 5 dana do putovanja u Maroko! Kada se samo sjetim da sam čekala više od dva mjeseca ovaj trenutak, osjećaj da se avantura bliži samo dodatno pojačava predputnu groznicu. Što reći o Maroku? Pa, zapravo, ne znam mnogo o ovoj zemlji osim svih onih činjenica koje i sami možete pročitati po različitim “pedijama”. Očekujem da ću sve o Maroku saznati na putovanju koje me očekuje.

Photo: Piotr Menducki / sxc.hu

Oni koji su možda slabiji sa zemljopisom, evo ipak nekoliko informacija. Maroko je afrička zemlja i nalazi se na krajnjem zapadnom djelu Mediterana. Graniči s Alžirom na istoku i Zapadnom Saharom na jugu. Na krajnjem sjeveru, Gibraltarski prolaz dijeli ga od Španjolske i europskog kopna. Mnogi u posjeti španjolskom jugu skrenu na izlet u Maroko (postoje redovne trajektne linije) jer je najkraća udaljenost između Europe i Afrike ovdje oko 14 kilometara. Zračnom linijom Zagreb je od Rabata (glavni grad Maroka) udaljen nekij 2330 kilometara. Dakle, ako počnem zvati upomoć, nećete mi čuti, ali sigurna sam da do toga neće doći. I Maroku se govori arapskim i francuskim jezikom. Sva sreća što sam učila francuski pet godina i što friško učim arapski pa ne mogu se izgubiti i da želim! (Naravno, otom-potom jer “salamaalejkum” mi neće značiti ništa ako budem gladna). No, vidjet ćemo i to. Samo da ne kažem neku glupost.

S obzirom da se radi o arapskoj/afričkoj zemlji u kojoj nije nikako preporučljivo konzumirati tekuću vodu već isključivo flaširanu, a uvjeti života su prilično drugačiji od onih na koje smo navikli, mala putna ljekarna je (ja bih rekla) uvijek dobrodošla. Što nosim u njoj? U svakom slučaju sve što je sam ikad ponijela pokazalo se potrebnim na putu i više niti jedan dijelić ne bih zaboravila ponijeti. Dakle, redom:

  • flasteri, samoljepljiva traka
  • sterilna gaza, zavoj
  • kaladont i četkica za zube (eventualno vodica za usta)
  • mali sapun za ruke (eventualno tekućina za dezinfekciju ruku koju, priznam, do sada još nisam nikad koristila)
  • analgetik i antipiretik (ja nosim Panadol Extra jer se pokazao najblažim i najučinkovitijim, a meni pomaže i kod migrena koje nisu mogli zaustaviti ni najjači analgetici. I kombinirani prašak je dobar – pitajte u ljekarni)
  • Linex i aktivni ugljen
  • par septoleta ili nešto slično za grlo.
  • štapić za uši i koja blaznica
  • deo stick
  • grickalica za nokte i ziherica
  • vazelin – bolji je od bilokoje kreme, neutralan i višenamjenski (osobito ako planirate duga hodanja, trekinge i sl!)
  • dextroze, bomboni grožđanog šećera s vitaminima
  • WC papir ili vlažne maramice

Ovo su zaista najosnovnije stvari. Ako idete u područje gdje bi moglo biti komaraca i jako je sunce onda dodajte neki repelent i kremu za sunčanje. Bit će mi drago, ako netko nadoda nešto iz svoga iskustva pa ovaj dio putne opreme zaista bude kompletan.

Evo to je za početak. Sada mi još ostaje da spremim onaj glavni dio stvari za put. Zaboravila sam spomenuti da se pakiram za dva tjedna pa me zanima koliko ću točno čega ponijeti. Cijeli popis u idućem postu.

Ostali tekstovi vezani za Maroko:

Posljednje pripreme za Maroko
Kocka je bačena – Maroko

TOP 5 SUVENIRA S PUTOVANJA

ENGLISH VERSION: TOP 5 TRAVEL SOUVENIRS

Koliko puta ste pri odlasku na putovanje čuli od roditelja, rodbine, prijatelja (pa čak i samo poznanika) – Donesi mi nešto! Hm, koliko god mi je putovanje uzbudljivo, često izgubimo mnogo vremena u potrazi za savršenim suvenirom. Zbog ovog problema, a iz vlastitog iskustva, odlučila sam pronaći najbolji suvenir.

Čistim ja tako neki dan prašinu koja se nakupila na uspomenama (čitaj suvenirima) s različitih destinacija. Neke sam dobila od prijatelja, a neke sam donijela sama. Zaista mi je trebalo vremena i zapravo mi je bila muka skidati svaku figuricu pojedinačno i potom je vraćati nazad. Trebalo je proći podosta kilometara kako bi shvatila koji su suveniri najbolji, najpraktičnij i najjeftiniji, a da će se pritom svidjeti onima kojima su i namijenjeni. I ja sam danas pametnija pa kupujem samo određene suvenire i pritom namijenjene samo uskom krugu ljudi.

Bez obzira hoćete li se složiti sa mnom ili ne, sigurna sam da postoje suveniri koje dan-danas imate i žao vam ih je maknuti s police (kao meni), a zaista vam skupljaju prašinu. Pa da vidimo, koji su to poželjni suveniri?

TOP 5 SUVENIRA S PUTOVANJA

1. Magneti za frižider – Ne znam nikoga to je bio na putu, a da nije kupio barem jedan magnet. Ovo mi je jedan među omiljenim suvenirima, a i ljudi mi često dobace da bi upravo to željeli. Cijenovno mogu biti pristupačni, iako sam doživjela da u nekim zemljama zaista traže previše za komad. Mislim da je pristupačna cijena cca 2 eura.

2. Razglednice – S puta uvijek pošaljem barem jednu razglednicu, a sve ovisi o zemlji u koju putujem. Šteta što su poštarine visoke, možda bismo više slali razglednice. Neki ih kupuju pa poklanjaju, meni osobno su draže one koje me dočekaju u sandučiću.

3. Slike – Svakako najzahvalniji suvenir. Uspomena koju nećete skinuti sa zida, ako vam se svidi. S ukusom ćete rijetko pogriješiti, osobito ako kupujete nešto što je tipično za zemlju koju ste posjetili. Viseće rezbarije i slične stvari koje mogu krasiti prostor, također su ok.

4. MajiceDoživjela sam da je praktičan suvenir kao što je majica bio bolji i jeftiniji od bilo čega drugoga, a kupovina magneta, figurica bi pritom bila smiješna. Zar nije ljepše dobiti simpatičnu majicu od figurice s koje ćete morati skidati prašinu. Ovo je definitivno suvenir za poželjeti.

5. Nakit – Ženskim osobama s nakitom nikada nećete pogriješiti, bez obzira radi li se o drvenom, plastičnom ili predmetu od vrednijeg materijala kao što je srebro, jantar, zlato, tirkiz… Žene vole ovakve stvari, a i rado će ih nositi osobito ako pogodite njezin ukusu. Ovakav suvenir je i za vas praktičan. Imam prijateljicu koja na destinacijama kupuje srebrnu narukvicu, ja osobno volim srebrno prstenje, ali to može biti bilo što.

EXTRA 6. – Fotografije – Suvenir kojeg ćete uvijek imati, ali koji će samo vama biti od posebnog značaja. Stoga, makar i mini fotoaparat je poželjan kako biste ovjekovječili trenutke s putovanja. I dakako, po povratku ne morate ih sve razviti, već samo one koje želite češće pogledati u albumu.

Imate li vi neki omiljeni suvenir? Veselit će me vaše ideje i iskustva s putovanja!