Prvi dan u školi

BRT Ponekad mi se dogodi da razmišljam što ću prvo napisati, a onda se jednostavno prepustim (što bi rekli go with the flow) pa kud puklo. Tako je i danas, od previše razmišljanja glava zaboli pa je odmah bolje puknuti u sridu – danas sam i službeno započela svoju trkačku karijeru! Kad budem stara moći ću pričati djeci kako sam svoju trkačku karijeru započela u Brooks Running Team školi trčanja. Već vidim da će tu biti svega.

Ne, nije bilo odbora za doček, nisu svirali kada sam došla u školu, ali vjerujte mi da sam se nakon prvog odrađeno treninga osjećala kao pobjednik. To je to – negdje treba krenuti. Za neupućene – totalni sam amater, trčat sam “počela” prije godinu i pol, ali još uvijek se ne mogu pohvaliti ni kilometražom niti kondicijom. Prije godinu i pol, nikada u životu nisam trčala, zapravo mislila sam kako je to jedan od dosadnijih sportova (čak mi ni pucanje glinenih golubova nakon Olimpijade nije više dosadno) ne toliko za gledanje, koliko za prakticiranje – pogotovo na duge pruge.

Dakle: AMATER, 33 godine, ne voli trčanje (mogu otrčati 5 km, ako zapnem i vježbam prije toga), XY kg (neke će sigurno zanimati jesam li smršavila pa eto vama ću samo navesti onaj minus kada se dogodi i ako se dogodi, Janko veli i 5 kg po glavi, a tko može i više. Bilo ih je i s -20), bez kondicije, ali sportski tip.

Nadam se da ćete imati prilike pratiti moje trkačke pustolovine jer razlog zašto sam odlučila trčati je samo jedan, a on je da dokažem sebi da mogu i to, a prvenstveno je što želim sudjelovati u treking utrkama i doživjeti Hrvatsku. Dobro ste čuli, ne ne želim se natjecati, već želim uživati u krajoliku, ali da to tumaranje ima smisla. A i druženje je neizostavno. I amateri mogu uživati, zašto ne!?

Ah, školica! Da, danas je bilo zabavno. Dok smo se svi poupisali, navodno smo imali i uvodno predavanje koje je navodno držao capo di tutti capi Janko. Gdje sam ja tad bila, nemam pojma. No, u svakom slučaju jedino je što sam čula da imamo 5 minuta da se presvučemo i pičimo na prvi trening. Ok, šalu na stranu (ili nastranu) svi smo ozbiljno shvatili riječi i uputili se do mosta.

be strongerPrvi trening. Pljuga – samo za one koji su pogodili grupu 🙂 Ma ne, bilo je ok. Dvije minuta trčanja, dvije minute hoda. Taman kad misliš da ti je previše, hodaš. Ipak, nekako sam uvjerenja da se Veronika koja je vodila prvu grupu ipak malo zapričala i ubrzala, a ja sam definitivno odlučila da sljedeći put hvatam zlatnu sredinu i srednju grupu. Zašto se mučiti, za to će uvijek biti vremena. Prvih 2,5 km službene škole trčanja u Brooks Running Teamu su uspješno odrađene – hvala, hvala, ne trebate pljeskati, mogu ja sama :). Inače, Veronika je jedna strašna cura, trkačica, o njoj već postoje i legende pa zaslužuje svaki naš respect. Ima tu još mnogo zanimljivih ljudi, ali sve u svoje vrijeme. Nek vam bude krivo što i vi niste upisali školu trčanja, zabava je garantirana.

I to je to. Sve je bilo gotovo dok si rekao – KEKS i 2,5 km i 20 minuta treninga je već postalo prošlost, ali je dobilo zasluženo mjesto u trkačkim analima Posvudushe.

Onaj odbor za doček, ispostavilo se da imam kod kuće. Uz večeru za prste polizat, dobila sam i zasluženi kolač – pitu od jabuke (ali onu bez šećera, jaja, mlijeka, maslaca!) E to je sve klopa šampiona (i zasluga privatnog kuhara)!

Do subote i novo treninga – hrabro u nove pobjede!

pita

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s