UVOD U MAROKANSKU AVANTURU

Još jedno putovanje sam privela kraju i tako ispunila još jedan svoj san – doživjela marokansku avanturu.

Moram priznati da su se ispunila gotovo sva moja očekivanja spram Maroka, jedino mi je Marakeš ostao u tmurnom sjećanju zbog kiše koja je padala cijeli dan pa i nisam mogla doživjeti pravu čaroliju trga Djemaa El Fna. Nedostaje mi upravo ta jedna fotografija – vreva na Djemaa El Fna uz zalazak sunca.

DO MILANA – VOŽNJA BEZ KRAJA

Već na početku putovanja osjećala sam da ono neće tako brzo završiti. S obzirom da smo imali avion iz Milana, a do njega je trebalo stići, činilo nam se da nikada nećemo doći do Maroka. Ipak, naš cilj je bila avantura pa nam je bilo svejedno na koji način ćemo doći u Afriku dok god nas to putovanje neće koštati previše.

Iz Zagreba smo krenuli vlakom u 21.15, a u Ljubljani smo bili nešto prije ponoći. Dok smo čekali transfer vrijeme smo kratili u obližnjem kafiću. Sva sreća što nas je Jan (vođa puta) odlučio pokupiti ranije pa nismo predugo čekali u Ljubljani. Kod Tivolija smo pokupili ostatak ekipe, potrpali se u kombije i zapalili za Milano. Dugačak je to put, ali ako možete zaspati poput mene, onda vam niti jedna vožnja ne predstavlja problem. Mislim da je to bio jedini trenutak na putu (osim vožnje u avionu i spavanja po noći) koji sam iskoristila za spavanje. To je jedna hvale vrijedna vještina, jer kako se ispostavlja mnogima trebaju gotovo savršeni uvjeti, a ja kad odlučim spavati – spavam.

Hrvatskim državljanima za putovanje u Maroko (trenutno) nije potrebna viza. Mi smo nekoliko puta prije puta provjeravali da se slučajno nešto nije promijenilo i da informacije nisu zastarjele. Zapravo čudnije su nas gledali na aerodromu u Milanu jer im nije bilo jasno kako smo dospjeli tamo, a žig smo dobili na slovenskoj granici. Hm, što je tu čudno?! U svakom slučaju poštambiljali su nas dobrano, a u Maroko su nas pustili bez problema.

MARHABA, MAGREB! DOBRODOŠLI U MAROKO!

Ugodan let trajao je nekih tri sata, a pogled iz aviona nije nam mogao otrkiti ništa zanimljivo, niti smo zapravo željeli nagađati što nas to očekuje na novoj destinaciji – Inshallah, rekli bi muslimani – kako Bog odluči, tako će i biti. Naše prvo odredište bio je milijunski grad Fez (فاس) u sjevernom dijelu, a ujedno i drugi najveći grad Maroka.

Prvi smještaj tražili smo u Starom Fezu (Fes el-Bali) te smo se smjestili unutar medine u kući Dar Bouanania koja se nalazila dvadesetak metara od Talaa Kebira. Zapravo idealno mjesto odakle vam je sve nadomak ruke – od mjesta za šoping, razgled, piće, jelo, zabavu… U Fezu smo proveli prve dvije noći, prilagođavajući se marokanskom ritmu, hrani, a i upoznavajući se sa svim članovima grupe.

BOG, DOMOVINA, KRALJ – الله الوطن الملك

Iako tek treći grad po veličini, Rabat je glavni grad Kraljevine Maroko. Gotovo se svaki stanovnik Maroka koristi trima jezicima: marokanskim arapskim (Darija), berberskim i francuskim. Službeni jezici su arapski i berberski koji se uveo u škole kao dio politike kralja Mohammeda VI kako bi se sačuvalo pismo i jezik Berbera koji su do tada bili zanemarivani. Službena valuta je marokanski dirham (10 DH = 1 eur = 7,5 kn)

Gotovo 40% stanovništa ne zna pisati ili čitati te u Maroku postoje velike razlike u statusu stanovništva pa postoji mnogo slučajeva ekstremnog siromaštva. Ja nisam imala osjećaj na putu da zemlja ima baš toliko problema, ali uvjeti u kojima živi pojedino stanovništvo (osobito u planinskim i pustinjskim dijelovima) ne mogu vas ostaviti ravnodušnima. Dakako, imate situtacija na putu gdje djeca prose ili mole da im date nešto za jesti, makar i bombon, ali nisam se mogla oteti dojmu da svako čuva svoju slasticu za sebe i da ne dijele među sobom.

Na ovim prostorima, oko drugog stoljeća prije Krista, ovdje su živjeli Berberi, prvo stanovništvo (arheološki nalazi pokazuju da je prostor Maroka bio naseljen još od doba paleolitika, odnosno barem 200,000 godina). Arapi na ove prostore dolaze u 7. stoljeću kada sa sobom donose i islam te mnogi Berberi prihvaćaju ovo vjeru.

Vozeći se kroz Maroko sigurno ćete primijetiti arapske natpise na brdima. To je simbol Kraljevine: Allah, el-Watan, el-Malik – u prijevodu znači Bog, Domovina, Kralj.

Ako nemate strpljenja i teško se prilagođavate novim uvjetima života ili destinacije, mogli biste ostati razočarani. Naime, kod Marokanaca se sve odvija polako, i bit će onako kako Bog odluči, pa se čini da upravo sve stavari ostavljaju slučaju, riješavaju polako i ne uzrujavaju se činjenicom da se vama možda ipak negdje žuri. Ponegdje ni higijenski uvjeti nisu idealni, a ja sam doživjela situaciju da sam vidjela tanjure iz koji smo večer prije jeli još uvijek neoprane dok je kuhar vrlo ekspresno oprao noževe koji su nam nedostajali. Zaista, ne želite znati kako je to izgledalo u stvarnosti.

Kako god bilo, neka ovo bude mali uvod u moju priču iz Maroka koju donosim uskoro, u idućem postu. Do tada, uživajte u nekoliko fotografija. Bislema!

Ostali vezani tekstovi:

Posljednje pripreme za Maroko

Sitno do putovanja u Maroko

Trekking experience from Morocco 2012

Advertisements

One thought on “UVOD U MAROKANSKU AVANTURU”

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s