RAFTING – U HRVATSKOJ ILI NA BALIJU

Rafting je vodeni sport, aktivost u kojoj se „šačica“ avanturista (obično 3-10 osoba) spušta u gumenom čamcu (raftu) niz riječne brzace. Zašto to radimo? Radi uzbuđenja, doživljaja, riješavanja stresa, oslobođenje od strahova, ostvarivanje vlastitih snova… svatko ima svoj razlog.

Svi početnici i rekreativci moraju u grupi imati skipera kojeg uglavnom osigurava organizator. Također, sastavni dio opreme jest veslo, zaštitni plutajući prsluk, kaciga te ukoliko je voda hladna i neoprenosko odjelo (i šlapice). Upute koje se dobiju prije spuštanja niz rijeku iznimno su značajne i radi sigurnosti, svi sudionici ih se moraju pridržavati. Ovisno o brzini rijeke, broju, veličini i snazi brzaca, rafting dijelimo u nekoliko kategorija u rasponu od 1-6 pri čemu oznaka 1 znači da se radi o mirnoj rijeci, sporog toka, a 6 da se radi o iznimno opasnim uvjetima za koje je potrebna vještina i iskustvo (veliki valovi, brzaci, stijene, zamke…).  Turistički rafting obično obuhvaća do 3 kategorije (iznimno 4) za neiskusne sudionike.

U Hrvatskoj je rafting popularna aktivnost za cijelo društvo, ali ga često i tvrtke uključuju u team-building programe jer za spust je zaista potreban timski rad. Na rafting se ide za vrijeme viših vodostaja (obično u proljeće i jesen), a kod nas se izvodi na rijekama: Dobra, Cetina, Kupa, Zrmanja, Mrežnica, Korana. Iznimno je popularan i rafting na Uni u Bosni i Hercegovini kao i na Tari u Crnoj Gori.

Osobno iskustvo

Bilo je proljeće, mi smo bili na Baliju i u potrazi za adrenalinom odlučili smo se za rafting na tamošnjim brzacima. Kako smo prije puta istražili destinaciju, već smo imali prilično jasnu viziju kako želimo ispuniti vrijeme između odmaranja (nismo tipovi koji bi stalno ležali na hotelskom bazenu i pili koktele, iako se i tako znamo zabavitiJ).

Nismo nikada bili na raftingu pa nas je uzbuđivala činjenica da će naše prvo iskustvo biti upravo na ovako egzotičnoj destinaciji. Koliki su brzaci? Je li voda ledena? Što ako mi to ne možemo? Što ako nam se nešto dogodi? Mnoštvo nam se pitanja vrzmalo po glavi, iako nikada ne bismo odustali jer je znatiželja bila presnažna. Mi smo se odlučili na sigurnu varijantu, preko provjerenog agenta jer smo čuli i loša iskustva nekih Nizozemki koje su se doslovce strmopizdile niz improvizirane štenge u šumi, a vodiči su bili razbježali od šoka. Dakle, ipak treba imati nešto u glavi i snage u nogama.

Ja sam bila totalno uzbuđena! Nakon što smo došli do mjesta odakle kreće spuštanje, dobili smo kratke upute kako se obući tj. da se pripremimo uz preporuku da na nogama imamo sandale (a ne japanke). Naravno, ovo je klasičan primjer kako turistima uzeti još novaca, jer sandale koje vam nude ne vrijede te novce (a da sam znala, radije bih bila bosa u čamcu). Ono što dobijete je i papir kojim potvrđujete da se upuštate u avanturu na vlastitu odgovornost, da ste zdravi, da vam neće biti ništa od hladne vode… Hladna voda? Ali ja sam zimogrozna!!! E tu je nastala panika jer zaista sam mislila da će mi to biti zapreka.

Upućeni, podijeljeni u grupe, dobili smo svoje pojaseve i krenuli u vodu… Hladna? Zaboravih da na Baliju nema ledenjačkih rijeka pa je i najhladniji izvor vjerojatno ugodan J. Živjeli tropi! Uskočili u čamce i otisnuli se niz… nazovimo ih brzace… Možda nikada nismo bili na raftingu u Hrvatskoj, ali smo bili na previše rijeka i vidjeli previše dokumentaraca, vjerujte mi ovo je bila pljuga! I samo zato bih preporučila svima! Doduše, možda je to samo nama tako izgledalo iz rafta!? Da, ima momenata koji su opasni (kad vas odnese na stijenu ili morate spustiti glavu jer prolazite ispod mostića), ali odviše je zanimljivo i zabavno dok vam skiper daje upute na japanskom i engleskom. Dvoje mladih Japanaca koji su bili s nama u raftu, ne biste vjerovali ne pričaju engleski – ali baš ništa ne razumiju (a mi smo već niz rijeku naučili nekoliko riječi japanskog!).  Uzbuđenje dodatno potiče skiper koji će se dodatno potruditi jer će na kraju puta neprimjetno i pristojno očekivati napojnicu (naš je zaista to bio i  zaslužio pa mu nismo ostali dužni).

Raftign na Baliju moguć je na dvije rijeke Ayung i Telaga Waya, a cijena se kreće od 40 USD pa na više te uključuje transfer od hotela, opremu za rafting, stručno vodstvo, osiguranje, vodonepropusne vreće za osobne stvari (ne preporučujem nositi velike fotoaparate!), te ručak.

Spust je trajao otprilike dva sata te smo imali jedno usputno stajanje kod slapa – slikanje, cuga, zeka… Bilo je zanimljivo, zabavno, uzbudljivo posebice jer smo bili u jednom nesvakidašnjem krajoliku kojim dominiraju vulkanske stijene, palme i šume sasvim drugačije od naših… a voda topla…

Eto, tako je izgledalo moje prvo rafting iskustvo. Upoznali smo ono dvoje Japanca koji su nam zaista po povratku s putovanja i poslali fotografije s raftinga (jer su imali vodootporni fotić) pa zato danas imamo i taj trenutak ovjekovječen. I što smo naučili, osim što je voda odlična? Da se baš nikada, nikada, ne smijete sramiti znanja stranih jezika koje poznajete jer sam sigurna da engleski pričate bolje od mnogih ljudi koje smo sreli na našem putu.

This slideshow requires JavaScript.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s