Bali, Indonesia / Photo: Sandra Bortek

PRVI KORAK DO BALIJA

Čini mi se da kao da sam jučer bila na Baliju kada pogledam silne fotografije u albumu i sjetim se svih avantura koje sam proživjela u tih petnaest dana.

Bali, Indonesia / Photo: Sandra Bortek

Dugo smo dečko i ja razmišljali kamo ćemo na sljedeće putovanje. U to vrijeme ja sam se totalno zagrijala za Kostariku pa sam nam napravila cijeli itinerar i izračun troškova. Kako nam je to trebalo biti prvo daleko putovanje, a cijene nisu bile odviše ohrabrujuće, odlučili smo se za blažu verziju i upiknuli na atlasu Bali.

Htjeli smo toplo mjesto, povoljno, s mnogo mogućnosti aktivnog odmora, ali i dašak egzotike (koliko smo si mogli priuštiti u tom trenutku). Uzeli smo preko agencije avio kartu i hotel, a sve ostalo bilo je na nama. Danas da me pitate, vjerojatno bih uzela samo avionsku kartu i najmanji ruksak koji mogu pronaći i s fotićem, putovnicom i nešto novca krenula na odmor. Zašto? Pa iz čisto praktičnih razloga – da ne nosim previše stvari, a da si tamo kupim svu novu odjeću koju poželim. Kada bi bilo jeftinih opcija i kada bi Bali bio bliže, vjerujte mi – hrlili bismo tamo u šoping!

Bali je zračnom linijom udaljen od Zagreba gotovo 11.500 km(!). Naš put je bio puno duži trajao je cijeli jedan dan (dakle punih 24 sata mi smo proveli u avionu ili na aerodromu), ali vjerujte mi da je vrijedilo jer ne bih vam danas pisala o ovoj destinaciji. Kako smo mi putovali? Zapravo naputovali smo se na relaciji Zagreb-Amsterdam-Hong Kong-Denpasar i tako nazad. Sjećam se kako smo u Amsterdamu očajnički tražili kabine za pušenje (danas više na pušimo!) i saznali da su samo dvije. U jednom trenutku (dok smo čekali avion nekoliko sati) jednu od pušiona su zatvorili zbog radova, a druga je bila udaljena punih 30 minuta hoda! Tko je vidio samo zagrebački aerodrom, ne može si uopće zamisliti Schiphol! Dali smo si truda i u nekoliko navrata propješačili smo aerodrom samo da potrošimo vrijeme. Snalaženje? Iako nam je to bio prvi veliki međunarodni aerodrom zaista morate biti idiot (i nepismeni) da se ne snalazite na njemu. Sve je toliko jasno naznačeno i strelice vas samo vode…

Hong Kong airport

Aerodrom u Hong Kongu nam je bio još zanimljiviji jer se nismo mogli načuditi podzemnoj željeznici/ vlaku koji povezuje terminale, a ja si ni danas ne mogu predočiti veličinu luke pa čak i kad je vidim na slikama. Mrcina!

Mnogi se uvijek pitaju kako je letjeti tako dugo avionom, neki čak imaju i straha od letenja, a da nikada nisu ni kročili nogom u avion. Da vam priznam, nikada se nisam bojala, a vožnja avionom draža mi je od vožnje automobilom i osjećam se puno sigurnije. Možda niste baš toliko slobodni da stanete na benziskoj i popijete piće, a ni pušenja nema, ali uvjeravam vas da je usluga sasvim dovoljna pa nećete biti ni gladni ni žedni, a na dugim letovima imate mogućnosti gledanja filmova, igranja igrica, učenja stranih jezika, čitanje knjiga…

Uvijek govorim svojim roditeljima kada idem na put – ako prerano sletimo, znajte da sam bila sretna. Putovanja otvaraju nove dimenzije i neki strahovi jednostavno nestaju, a osjećaj sreće širi se poput virusa. Zato volim putovati, a Bali avanturu nastavljamo u idućem postu.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s