Safari džipovima u Tunisu / Photo: Sandra Bortek

SAFARI U TUNISU (2)

Predivno, najluđe i za pamćenje
II. DIO

4. dan – to je to. Došao je dan zbog kojeg smo odlučili posjetiti ovu (sad mogu reći) zanimljivu i divnu zemlju TUNIS. Rano smo ustali, sunce još nije ni izašlo, ali je bilo na pomolu. Još sinoć smo se generalno spremili kako bismo ujutro samo utrpali stvari u džip i imali dovoljno vremena za doručak (i sve drugo što ide uz to).

Safari džipovima u Tunisu / Photo: Sandra Bortek

Toyotice su spremno čekale. Ovi predivni (iako se ne kužim u aute, mogu reći da su bili odlični!) ternci bit će nam pola doma sljedeća tri dana. Iako namijenjeni za 8 osoba, vodič nas je radi našeg komfora rasporedio u grupe od 6 i 5 osoba (+ vozač). To je pametan čovjek, što drugo reći. Naši suputnici bilo je još dvoje mladih, Ivana i Damir, koji će nam biti odlično društvo u autu i koji su (vjerujem) jednako uživali kao i mi. S nama je išao i vodič pa samo ugodno popunili Toyoticu. Vozač Nemži (tko bi ga znao kako se to u stvari piše) postat će naš idol. Upočetku pomalo rezerviran jer i  nije pričao odviše engleskog, ali u ludoj vožnji on je progovorio hrvatski, a mi arapski. Yalla, yalla! (Idemo, idemo!)

Sunce se nazire. Skupili smo ekipu iz drugih hotela. Četiri Toyotice lagano kreću put juga Tunisa. Naša prva stanica je El Jem. Ovdje imamo obilazak odlično očuvanog amfiteatra kojeg su gradili stari Rimljani i koji je treći najveći u svijetu (prvi je onaj u Rimu – Coloseum, a drugi naša Arena u Puli). Inače, osim za borbe, ova arenica služila je i za skupnjanje vode, koja se kanalićima u podrumu navodila do mjesta gdje se voda skupljala. Izvedbeno rješenje bolje je od ostalih amfiteatara utoliko što su na njemu već ispravili prethodne greške pa je tako preglednost bila bolja. Ulazak je uključen u cijenu. Jedino što moramo nadoplatiti je slikanje, 1 dinar. Ovo je svuda normalno pa nas to uopće ne dira. Brijemo po zidinama, naslikavanje u podrumima gdje su držali životinje. Zapravo, jako nam se svidjelo. Ovdje ako baš želite možete kupiti maramu za glavu koja doduše nije original, ali će vam dobro poslužiti na putu (ako je već prije niste negdje kupili). Opet, cjenkanje je obvezno. Mali od zanata će vas pokušati uporno umotati u nju, ali ako niste zainteresirani morat ćete ih vješto izbjegavati. Čuvajte lovu i pokušajte imati sitnih novaca.

Ej Jem u Tunisu / Foto: Sake
Ej Jem u Tunisu / Foto: Sake

DOBRO JE ZNATI: Najmanja papirnata novčanica je 10 dinara koja njima predstavlja puno novaca. Imate li koju od 30 svakako je se pokušajte rješiti (ili većim šopingom, plaćanjem izleta ili je razmijenite). U vodičima stoji da imaju papirantu od 5 dinara, ali ja je nisam vidjela. Daklem, što se tiče novca, imaju 4 papirnate novčanice u apoenima od 5, 10, 20 i 30 dinara. Primjetit ćete da novčanica od 10 dinara ima 4 različite verzije pa neka vas to ne zbuni (kao u početku mene). Kovanice imaju srebrne i zlatne. OVe srebrne su od 5 dinara, 1 i 1/2 dinara. Zlatne su manje od dinara i to su 100, 50, 20, 10 i 5 milimes-a.

Put nastavljamo preko Sfaxa, Shkire do Gabesa. Usputno se zaustavljamo za naslikavanje među maslinicima (koje ovdje protežu kilometrima u savršeno geometrijski uređenim nasadima). Zanimljivo da uz tako malo vode,  relativno pjeskovito , masline tako dobro uspijevaju. Kako se vozimo dalje, krajolik se lagano mijenja i sve se više se osjeća utjecaj klime, pustinje. Priznajem, sve više prihvaćam ovu zemlju, ljude sam odmah zavoljela,…

Dolazimo u Gabes. Najzagađeniji grad koji je utakmicu za “capital of Tunisia” izgubio od Tunisa i kao utješnu nagradu dobio tešku industriju. Posjećujemo tržnicu začina. Naša sposobnost trgovanja vrlo brzo je napredovala pa sada već šoping obavljamo u 15ak minuta. Već nam je cjenkanje postalo i zabavno. Ovdje smo kupili i nešto duhana za šišu i ugljen. Trgovina je bila odlična jer je tip za prvotnih 45 dinara za duhan i još 5 dinara za ugljen na kraju spustio toliko cijenu da smo za 20 dinara dobili i duhan i 10 paketa ugljena (dakle oko 80 kn). Vjerujte mi to je super. Da smo imali još koju minutu, sigurno bismo se još bolje pogodili. Brzinski obavljamo i tetoviranje kanom za 0,5 dinara (u hotelu nam je tip htio uzeti 35 TND, ali smo se nakraju troje nas tetovirali za tu lovu, he he he). Brzinska tetovaža i nije odveć postojana, ali iz fore i malo konverzacije s domaćima ovo je prava avantura. Nakon upoznavanja i zafrkancije uskoro je pola placa uzvikivalo imena nas dvije. Definitivno su nas prihvatili. Slikanje s kameleonom. Što je putovanje ako ne kušate sve što vam se nudi, dodaknete sve što vam pruže i sve to ovjekovječite. I na kraju platite. Slikanje vrijedi 1 dinar. Ne znam gdje ću ponovo imati priliku držati kameleona u ruci i pustiti ga da hoda po meni. Ekipa umire od smijeha, a domaći uzvikuju “La Costa, la Costa”. Kameleonček je sretno skočio s moje ruke meni na prsa pa im je to bilo totalno fora (zna gdje je lijepo mjesto). Vozači su cijelo vrijeme s nama te je i njima guba kako se mi zabavljamo. Smijeha nam nikako ne nedostaje. Pozdravljamo Gabes, simpatičan i prljav.

Kuća u Matmati, tunis / Foto: Sake
Kuća u Matmati, Tunis / Foto: Sake

Pičimo prema Matmati, gdje prvo imamo stanku za ručak. Matmata je berbersko selo, 40 km od Gabesa, poznato po kućama zvane trogloditi, a čije prostorije imaju sposobnost zadržati temperaturu do nekih 20 stupnjeva (milina jer kad smo mi bili tamo bilo je valjda oko 40!). MAtmata je poznata i kao jedno od mjesta gdje su snimani ratovi zvijezda. Ovdje je naime bio doma Luke a Skywalkera. Specifičnost ovih kuća je to što su doslovce uklesane u stijenu. U stijeni ćete primjetiti samo otvor/vrata koja vode do unutarnjeg dvorišta iz kojeg se dalje može ući u ostale prostorije. Zanimljivo je za vidjeti.

Odlazimo na vidikovac na slikanje, a potom u posjet berberima koji još uvijek žive tamo (da čovjek ne povjeruje!). Možete se slikati s gospođom (naravno za bakšiš, hoće li to biti 1 dinar, manje ili više, ovisi o vama). OVa obitelj je imala mladu devicu pa nam je bilo još zanimljivije.

*  * *

Nema više onih divnih maslina. Sada je već to kamen i pijesak i pokoja palma datulje. Sunce priži. Nije nam toliko vruće jer je jako malo vlage u zraku. Moja glava svako malo viri kroz prozor. Sunce priži po mom nosu, a vjetar čini čuda za moju frizuru. Izgledam kao da me struja tresla.

Vožnju nastavljamo prema Douzu. Sahara nas zove. Kilometri asfaltiranih cesta vode nas kroz jedno veliko ništa. Ipak, u tom velikom ništavili, pijeska i niskog raslinja, uz cestu susrećemo policajca. Sam. Čekali li nekog ili radi? Ne bih vam mogla reći jer ovdje gotovo da nema prometa. Mimoišli smo se sa svega nekoliko automobila pa su nas i druga dvojica koja su pričala uz cestu jednako začudili. Kako li su se samo ovdje našli. Route 66… kao da nigdje kraja…

Mislim da je bilo iza 6 sati popodne kada smo stigli u hotel u Douzu. Stotine palma datulja radile su tako mili nam hlad. Hotel je imao 4 bazenčeka i osvježenje nam je bilo prijeko potrebno.

Večera. Skupila nas se nekolicina te nas je vodič odveo u jedan birc na rubu pustinje. Pijesak je poput brašna i tako je ugodno hodati po njemu. Naručujemo pivo (bezalkoholno), čaj i šišu. Učimo arapski, komentiramo viđeno i jednostavno smo puni dojmova. Meni je ludo. Vjerujem da je i drugima bilo jednoako zabavno kao i meni…

Nemamo vremena za dugo tulumarenje. Čeka nas još stotine kilometara. Rano ustajanje i još mnogo doživljaja…

…nastavak slijedi…

Ako niste pročitajte i:

Safari u Tunisu (1)

Safari u Tunisu (3)

Safari u Tunisu (4)

Safari u Tunisu (5)

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s